Pogledate li pažljivo ovu fotografiju, vidjet ćete sve. Dobro, sad, ne mislimo na dekolte gospođice koja je donijela ugovor na stol. Izraz lica Luke Modrića dok je 2005. potpisivao ugovor s Dinamom gotovo je isti onome sa suđenja u utorak u Osijeku.
Nervoza, grickanje usnica, repekt prema gospodinu s njegove desne strane, da ne kažemo - strahopoštovanje. Logično jer velika lova je u pitanju. Možda tada, prije 12 godina, nitko nije ni slutio kolika. Milijuni su u pitanju, zapravo stotine milijuna kuna.
U to vrijeme Luka Modrić doimao se kao skroman, pošten momak. Kad bi postojao pojam "hrvatski san", on bi bio taj. Izbjeglica, sirotinja iz zadarskoga zaleđa, valjda jedini nogometaš koji nije oženio manekenku i dečko koji je uspio izvući Dinamo iz kaljuže Lige za bedaka. Od smijurije s kojom se napucavao i Slaven Belupo klub iz Maksimira opet je postao šampion ponajviše zahvaljujući Luki. Dekolte gospođice koja nosi ugovor nije niti pogledao, njega je zanimao samo nogomet.
Nikad ga niste mogli uloviti pijanog vani, nikad nije odalamio šakom taksista, izvrijeđao novinare, rovario protiv trenera... Nikad ništa. Dobro, hajdukovci ga nikad nisu voljeli, ali to je razumljivo - zato što je uglavnom maestralno dirigirao igrom Dinama protiv kluba koji ga nije htio i nije mu dao ni šansu. Tko bi ga od hajdukovaca volio kad je već onda bio bolji od svih Hajdukovih igrača zajedno?!
No 12 godina kasnije sve se promijenilo, "hrvatski san" praktički u jednom danu pretvorio se u noćnu moru. I to smiješnu noćnu moru, skoro pa onu Malnarovu. Upravo je u tijeku neviđena zajebancija na račun možda i najboljeg hrvatskog nogometaša svih vremena. Od facebook stranice "Di su pare?" pa do dnevnih novina i portala, s Lukom Modrićem i njegovom "amnezijom" ne sprda se valjda još jedino Glas koncila. "Sjećaš li se Doli Bel? - Ne sjećam se", i te spike.
Trostruki prvak Europe s Real Madridom postao je predmet sprdnje čitave države, a ozbilja priča sa sudskim procesom prvoklasna komedija za upišati se od smijeha. Pa kako mu je to uspjelo? Kako je njegov kockasti dres s brojem deset dobio natpis "Alzheimer", a u križaljci se pod njegovom slikom pojavilo ime i prezime "Banko-Matić"?
Stvar je zapravo vrlo jednostavna.Sjećate se one pjesme Zabranjenog pušenja, ono kad je "Babo Atif otiš'o od nas, u ruci mu piva, a za reverom značka FK Sarajevo"? E, pa - kako prigodno - pjesma se zove "Pamtim to kao da je bilo danas" i jedan refren u njoj kaže:
- Sine, veli: Tko igra za raju i zanemaruje taktiku završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku...
Cijela caka je zapravo baš u tome. Luka Modrić nikad nije bio tip koji zanemaruje taktiku. On naprosto nikad nije ni igrao za raju, on igra kako njegov "Babo Atif" kaže. Znate ga... U ruci mu kemijska, a za reverom - značka GNK Dinama.