Mlada hrvatska skijašica Andrea Komšić (25) odlučila je završiti karijeru nakon sezone u kojoj je nastupila na trećim Zimskim olimpijskim igrama.
Zagrepčanka rodom iz Kiseljaka u središnjoj Bosni školovala se u Americi, bila i sveučilišna prvakinja dok je studirala međunarodne odnose i marketing u Denveru, a zadnje dvije sezone jako se mučila s ozljedama.
Dva mjeseca prije početka prošle sezone slomila je stopalo, potom ju je od snijega udaljila zaraza korona virusom, a u Pekingu je imala velikih problema s leđima zbog čega nije startala u veleslalomu, a u slalomu je morala odustati.
- Na zagrijavanju je došlo do spazma u leđima, bila sam skroz ograničena u pokretima. Probali smo s doktorom Borićem nešto riješiti, ali tablete koje sam uzela nisu djelovale na vrijeme. Nadala sam se da će me adrenalin 'opaliti', ali zbog prevelikih bolova nisam mogla startati - govorila je.
Tešku ozljedu pretrpjela je kao dijete 2011. na treningu u Möltalleru.
- Kotrljala sam se, skije se nisu otkačile i pretrpjela sam višestruke ozljede: pukla su mi četiri ligamenta, oba meniska, mišić i kost! Tako da sam neko vrijeme bila invalid - kazala je jednom prilikom.
- To što nisam bila svjesna stvarne težine ozljede u jednu ruku je bilo dobro, jer sam mentalno kroz sve to dobro prošla. Puno su mi pomogli u Daruvarskim toplicama, a onda sam s tatom, koji mi je trener, radila puno malih stvari, hodala sam bosa s promjenom smjera stopala - govorila je.
Otac Davor, skijaški trener i predsjednik splitskog kluba Nordis, vodio je brigu o karijeri nje i brata Darija (21).
- Otkad znam za sebe, tata mi je trener. Ne znam bih li mogla na tome mjestu zamisliti nekog drugog. Nema toga što ne bi učinio za mene. Minusi? Nema ih. Bez njega sigurno ne bih uspjela doći do Svjetskoga kupa - govorila je Andrea sa 16 godina.
Prvi start na FIS utrci imala je s 15 godina u finskom Rovaniemiju 2012., u Svjetskom kupu startala je 30 puta i nijednom nije uspjela osvojiti bodove.
Hrvatsku je predstavljala, osim u Pekingu, i na Igrama u Sočiju 2014., gdje je bila 33. u slalomu i 35. u veleslalomu, a četiri godine potom u PyeongChangu zauzela je 31. mjesto u slalomu i 32. u veleslalomu. Sad će se moći posvetiti nekim drugim stvarima u životu.