Ušao je u dvoranu Kameliju na prvom katu zagrebačke Panorame baš poput najveće zvijezde. Nasmiješen od uha do uha, raspoložen, kako i ne bi kad je reprezentacija u pitanju, sa svima se pozdravio, izgrlio i onda "bacio" u "ralje" novinarima.
Pa, prvo pitanje, kako se uopće Luka Cindrić uspio probiti do Zagreba iz Barcelone?
- Uspio sam jer sam imao rano let, da je bio kasnije, ne bih. Baš je problematično, srećom, nisam u centru pa nisam baš tako osjetio taj problem, ali stvarno je kaotično. Zapravo, stanje je još i gore nego što je prikazano ovdje kod nas.
Inače, van prosvjeda, kako je živjeti u Barceloni nakon Skoplja i Kielca?
- Ma odlično je, baš uživam. Kako rekoh, nisam u centru, malo sam sa strane jer ne volim gužve. Malo sam bliže plaži, ima nekih 20 minuta do dvorane. Grad još nisam uspio razgledati, jednostavno nisam imao vremena.
Za nogomet i Camp Nou se nađe ili?
- Idemo često gledati nogomet, kad god sam mogao, išli smo na Camp Nou, dosad, mislim, tri utakmice. Atmosfera je prekrasna.
A španjolska liga? Rukometna, jasno.
- Super je liga za dokazivanje mladim igračima, u usporedbi s Makedonijom i Poljskom gdje sam igrao dobra je odskočna daska. Mi protivnike dosta lagano rješavamo, pa svatko ima svojih 15-20 minuta. Nažalost, naš je trening jači nego utakmica, pa kod kuće nemamo dobru posjetu, no zato punimo dvorane u gostima.
S kim ispunjavate slobodno vrijeme?
- Nije to baš mentalitet kao kod nas, uglavnom shvaćaju trening kao posao i poslije svatko ide svojoj kući. Meni nedostaje malo tog našeg "đira", a s Palmarssonom sam se najviše sprijateljio. On je nekako najotvoreniji.
Nijemci u srijedu u Areni neće imati suđenje kao u Kölnu. Valjda...
- Neće sigurno, haha. Treba im se osvetiti. Iako su to prijateljske utakmice, rekao bih da su nam dosta važne. Malo je vremena da se uigramo i moramo iskoristiti to na najbolji način, a ne da dođemo sa stavom što bude, bude.
Bit će to, vjerujemo, jako dobro.