"Od prvog objavljenog retka, bio novinar, kolumnist ili urednik, nije prošao dan bez da nisam napisao i poslao tekst", tom je kratkom, a moćnom, onako kao usput izgovorenom rečenicom tada mladog radijskog novinara davne 1991. profesiji počeo učiti Mišo Cvijanović-Cvijo. I u svakom je narednom susretu, a bilo ih je na sreću podosta, podijelio dio prebogatog iskustva i znanja.

Cvijo je preminuo u ponedjeljak nakon 73 godine života u Rijeci je zauvijek kako je, mnoge ispraćajući, sam znao napisati: otišao u dobra spominjanja.

Umirovljeni novinar, reporter, kolumnist, karikaturist. Na Kvarner je došao 1959. s Korduna, iz rodne Brezove Glave. Prvu karikaturu objavio je 1963. u Sportskim novostima , a godinu dana kasnije postao je suradnik Novog lista u kojem se zaposlio 1970. i ostao do mirovine postavši jedno od najpoznatijih imena riječkog dnevnika i hrvatskog (sportskog) novinarstva.

Obitelj, pisana riječ i sport. Za to je živio sa uvijek najvećom strašću. Svaka od bezbroj ćakula bila je vezana ili uz obitelj, ili uz novinarstvo ili uz sport. Tisuće proživljenih, napisanih i ispričanih priča, viceva, doživljaja... Nikad s povišenim tonom, nikad svisoka, nikad sa uvodom 'Da te nešto naučim'. A naučio je mnoge, silno mnogo. Bilo kroz neobvezni razgovor, bilo kroz 'slučajno' poučni vic ili štoriju, bilo kao predavač u riječkim školama. Cvijo je pomagao, a nisi ni znao da ti pomaže. Dok ti baš taj savjet nije zatrebao.

Jedino što nikad nije mogao riječima opisati, jer je bilo neopisivo, bila je ljubav, ponos na obitelj, na suprugu Gordanu i sinove pa na njihovu djecu. O tome je govorio pogled, čim bi izgovorio 'Moj Marko', 'Moj Nemanja' ili kasnije spominjući unuke.

Sam je sebe korio kad bi mu pobjegla bila kakva varijanta prisjećanja 'u moje je doba bilo bolje'. Svako doba nosi svoje... Način na koji je Cvijo živio sport i novinarstvo - ostaju za sva vremena.

Posljednji susret bio je na Rujevici, prije utakmice Hrvatska-Engleska. Gušt u usputnoj ćakuli s učiteljem na čijim se rečenicama odraslo, u čijim se izgovorenim riječima uživalo.

Nek' vam je miran počinak, Cvijo. Za vama kao najljepši spomenik ostaje divna obitelj i samo najbolja spominjanja.