Ostavit ćemo srce na terenu, rekao je prije utakmice Duvnjak, i ostavili su ga 'kauboji'. Bila je ovo Hrvatska kakvu smo svi čekali. Nošeni atmosferom kao da se igra negdje u Lijepoj našoj, Balić i društvo 'pomeli' su Dansku s terena. Nisu se dali iživcirati niti početnim navlačenjem češkog sudačkog para, nisu se preplašili Danske, igrali su svoju igru, igru po kakvoj ih cijeli svijet pamti. Balić je vodio sve konce, Buntić je bio odličan, Vori također, a Alilović, čovjek je čuda radio na golu. U momčadi je, ovoga puta i duhom i tijelom, bio i Domagoj Duvnjak, igrač kojeg smo dugo čekali. Zabio je Dule za 12-9 pet minuta prije kraja, u sljedećem napadu povukao kontru, izborio sedmerac i isključenje. Danska je bila pred raspadom. Skandinavci su na poluvrijeme otišli sretni, sa samo tri gola minusa, jer Hrvatska je bila fenomenalna. U prvom dijelu 'kauboji' su imali nevjerojatnih 82 posto šuta iz igre. Bilo je jasno da se taj postotak neće moći održati, pa su puleni Line Červara u drugi dio krenuli kao da je 0-0. Povećavala se prednost, a u isto vrijeme i zabrinutost na licima danskih igrača. Ništa nisu mogli protiv ovakve Hrvatske. Alilović je izluđivao Dance, Buntić svojim bombama parao mrežu u drugom dijelu, a prednost je dosegnula i velikih plus šest... Danci su 'potonuli' na samo dno. A 15 min prije kraja, sudački shou! Prvo su Česi isključili Gojuna, zašto? To znaju samo oni. Odmah potom Zrnić je dobio dvije minute jer je igrao nogom. Sa dva igrača više, Danci su se približili na minus četiri, a u zadnjih pet minuta na samo dva razlike. Ali tada je ušao Blaženko Lacković i zabio prvi gol na prvenstvu, i to kakav, gol za plus tri. Nisu imali snage Danci za preokret, ne uz ovakvog Alilovića, Buntića... Bilo bi nepravedno samo njih spomenuti, svi su bili sjajni. To je bila prava Hrvatska, igra za polufinale Europskog prvenstva u Austriji, igra za zlato, jedino koje nam fali... Prvi korak - Poljska.