Najbliža pratnja ostala je desetak metara iza njih, izgledalo je strašno uvjerljivo, "boltovski" uvjerljivo. I nema nikakve slučajnosti, Usain Bolt je imao svoje prste i u ovom svjetskom rekordu. Uzeo je svoje treće zlato, oborio treći svjetski rekord u samo nekoliko dana. Počeo je sa "stotkom", nastavio s rušenjem Michaela Johnsona na 200 metara, a završio sa štafetom 4x100. Nije loše za momka koji je u četvrtak navršio 22 godine...
- Ne bih mogao sam, moram zahvaliti mojim kolegama iz štafete što su mi ovo omogućili - rekao je Bolt nakon što je uzeo treće zlato u štafeti u Pekingu.
Sasvim sigurno, sam ne bi mogao ni Usain iako nakon utrke nije tako izgledao. Dok se on lupao po prsima, skakao i u kameru izvikivao već uobičajne pobjedničke rečenice, Nesta Carter, Michael Frater i Asafa Powell su se veselili sa strane. Kada je odradio svoj ritual, na kojem mu zamjera i predsjednik MOO-a Rogge, "ne pokazuje poštovanje prema protivnicima", priključio se kolegama.
Jamajkanskoj štafeti, koja je rekord iz Barcelone 1992. srušila za trideset stotinki, u leđa je gledalo društvo iz Trinidada i Tobaga (Bledman, Burns, Callender, Thompson) i, pomalo iznenađujuće, Japana (Tsukahara, Suetsugu, Takahira, Asahara). Šteta što je  ženska štafeta Jamajke pogriješila pri izmjeni palica. Da nije, ta bi mala karipska država uzela svih šest sprinterskih zlata...