Brojke su neumoljive, a one kažu kako momčad Dinama po Transfermarktu vrijedi 72,1 mil eura, dok Hajduk vrijedi trostruko manje, svega 24,6 mil. eura. Gledajući pak trošak momčadi na godišnjoj razini, razlika je još i veća, Dinamo troši 25 mil. eura za svoju prvu momčad, Hajduk peterostruko manje, tek 5 mil. eura.
Slijedom navedenoga, ne čudi ni ogromna bodovna razlika na kraju prvenstva, premda, prava slika trenutnog odnosa snaga dobila bi se tek ako bi se u odnos stavili rezultati u proljetnom dijelu sezone, u kome je Hajduk osvojio 39 a Dinamo 47 bodova. Razliku je Dinamo stvorio u međusobnim ogledima, štoviše, u četiri ogleda ove sezone Hajduk je upisao tri poraza i remi, uz tek jedan postignuti gol, a sam Gavranović zabio je u karijeri više golova Hajduku, nego svi igrači Hajduka Dinamu.
Nesporno je kako je u ovoj sezoni Dinamo bio kudikamo kvalitetniji, no i u takvom odnosu snaga večeras su modri stigli do pobjede isključivo zbog individualnih pogrešaka igrača iz Hajdukove uže obrane. Konkretno, najprije Lopeza kod prvog, potom Fomitschowa i Ismajlija kod drugog gola, dok je kod trećeg kompletna Hajdukova obrana gledala je li Gavranović u zaleđu, umjesto da spriječi utrčavanje Ademija iz drugog plana i asistenciju.
Dojam je da je Hajduk počeo igrati tek nakon što je Caktaš smanjio na 3-1, a pitanje je što bi se događalo do kraja da je Bebek nesporno igranje rukom Theophile-Catherinea procijenio kao kazneni udarac u 81. minuti, kao i da je Šunjiću pokazao izravan crveni karton nakon 'čišćenja' Nejašmića, jer igralo se još punih 17 minuta...
Na koncu, ispada da je u trenutnim uvjetima 'ušuljavanje' u Europu bio maksimalan domet Oreščaninove momčadi, a kako ih je u zadnjem kolu preskočio Osijek, ostat će zapisano da će nakon pet sezona gledanja u leđa Dinamu i Rijeci, Hajduk u ovoj ostati i iza Osijeka. Manji je problem četvrto mjesto, veći je to što to znači da će bijeli europsku sezonu započeti dva tjedna ranije, najvjerojatnije opet u Dugopolju, zbog zauzetosti Poljuda Ultra festivalom.
Kad se podvuče crta pod sezonu, njen konačan ishod je u prvom redu rezultat svega lošega što se događalo u njenom prvom dijelu, odnosno, seže to i na kraj prošle, kada je zbog smjene vodstva kluba i izbora novog NO kasnila priprema sezone. Niti su dovedena pojačanja, niti je popravljen devastirani travnjak, ceh su na koncu platili najprije Kopić, potom i Vulić, i sve je to utjecalo da Hajduk na kraju jeseni zaostane osam bodova za četvrtim mjestom, pa je cijelo proljeće lovio Europu.
Ključ uspjeha kluba je stabilnost na svim razinama, a Hajduk je u ovoj sezoni (opet) nije imao. Kakvu-takvu stabilnost postigli su tek u proljetnom dijelu sezone, u kojem je ipak izborena Europa. Gdje su bili jesenas, postignutim mogu biti zadovoljni, iako, ostaje gorak okus zbog ispuštanja treće pozicije.
Vrijedi notirati i da je Mijo Caktaš večeras zabio peti gol Dinamu u karijeri i postao najbolji strijelac HNL-a u ovoj sezoni. Ako je kod nekih i bilo sumnje oko odnosa primanja i postignuća dugopoljskog veznjaka, valjda će i oni napokon shvatiti da je Mijo vratio svaki cent koji mu je Hajduk isplatio. Za razliku od mnogih puno jeftinijih igrača.