Među odabranima je i Ivano Balić, jedini Hrvat u konkurenciji, jedini aktivni svjetski rukometaš. Najbolji je na svijetu, to je sad i službeno jer ‘svoju stanicu’ nemaju Nikola Karabatić ili Thierry Omeyer! Našao se tako Ivano u društvu Michaela Jordana, Magica Johnsona, Lea Messija, Borisa Beckera, Steffi Graf, Andrea Agassija, Muhameda Alija, Sergeja Bubke... 

                                              Balić je jedini aktivni rukometaš i jedni Hrvat koji je dobio ‘svoju’ stanicu u Londonu.                                                                          Eto kolika je veličina u svijetu

Mnogima je sada teško shvatiti kolika je sportska veličina Ivana Balića, koliko znači za rukomet i hrvatski sport uopće. Tek kad se umirovi, shvatit ćemo kakvog smo igrača imali, koliko je značio reprezentaciji, klubu. Takvi će velikani prije dobiti stanicu metroa u Londonu nego ulicu ili trg bilo gdje u Hrvatskoj. Skloni smo olako odbacivati svoje sportske velikane, sjetimo ih se sa sjetom tek kad se povuku.

Da ne spominjemo olimpijske mirovine. Neki je niži činovnik odlučio kako svi naši sportaši i sportašice, shodno uspjesima koje su postigli noseći hrvatski grb na prsima, imaju pravo na olimpijske mirovine. To je pravedno, napokon! No u isto vrijeme zaboravio je njihove trenere, ljude koji su ih vodili s klupe, okupljali ih, trenirali i usmjeravali prema pobjedama. Za nekog ‘aparatčika’ takvi mirovinu nisu zaslužili. Glas je prvi dignuo Lino Červar, jedan od najvećih. Ogorčen je s pravom, ponovno je netko zaboravio velikane. Neka administrativci što prije isprave tu veliku nepravdu.