U redu, nitko nije očekivao da će to biti lagani trening, još manje da će to biti šetnja. No, Hrvatska je u Beograd stigla kao veliki, izraziti favorit. Naravno, ne pobjeđuju uvijek favoriti, no pobjeda je već ako se nakon utakmice možete pogledati u ogledalo i priznati da ste dali sve od sebe, da nemate za čim žaliti.
U ogledalo u svlačionici beogradske dvorane može se pogledati jedino Marin Šego. Ostali? Teško. Bez htijenja, želje, krvi ne može se pobijediti nikoga, a dokazala je to i Srbija, reprezentacija, koja je za dvije klase lošija od Hrvatske. Ali kad ne pokazujete želju, kad ne ginete na terenu za svaku loptu, onda ne možete ni očekivati ništa dobro.
Tolika nezainteresiranost kompletne momčadi, osim Šege, naljutila je i Linu Červara, koji više nije znao što reći...
- Što radite? Ne ginete na terenu. Pogledajte Srbiju kako ginu. Pa koga da pogledam u lice? Recite mi, koga da pogledam u lice - vikao je Lino dok su igrači pognute glave stajali oko njega.
Remi neće dramatično utjecati na plasman na Europsko prvenstvo, jer, u to budite sigurni, Hrvatska će vidjeti Euro. No zabrinjava igra, obrana, koja nam je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj bila najjači adut, u Beogradu je nestala.
Jer, može se dogoditi da pogodite dvije statite, može se dogoditi i da lopta za milimetar ili dva ode lijevo, a ne desno, ali se ne može dogoditi da ne igrate obranu. Ne smije se događati da obrana pušta srpske pucače da napucavaju Marina Šegu...
Ako se nešto ili netko može uzeti kao olakotna okolnost onda je to katastrofalno suđenje ruskog dvojca. Već na početku utakmice dvaput su isključili Mandića i bitno utjecali na agresivnost obrane, da bi u posljednjih pet minuta dopuštali sve i svašta, Marina Šipića su tukli kao u ringu, a suci su samo vraćali na devet metara. O podizanju ruke za pasivni napad suvišno je i pričati jer su već nakon nekoliko dodavanja podizali ruku, dok su Srbima kalendarom mjerili vrijeme u napadu...
Šteta za pobjedu jer pobijediti Srbiju u Beogradu, velikog sportskog rivala, uvijek je slatko. To je trebao biti motiv našim rukometašima, no njih kao da nije bilo briga. A tako se ne predstavlja hrvatski dres. Ne ovako kako su igrali u Beogradu... Možda je vrijeme i da Lino da neke odgovore jer igra Hrvatske bila je spora, inertna i ovakva Hrvatska nema nikakve šanse za medalju na Euru.
Od jednog brzog, modernog, lepršavog rukometa, kakav je Hrvatska igrala posljednjih dvadesetak godina, došli smo do situacije da izgledamo kao teretni vlak. Samo, teretni vlak dođe do cilja, ovakva Hrvatska neće nikada...