San vaterpolista Jadrana o osvajanju prvog europskog trofeja nakon tri desetljeća rasplinuo se u dramatičnoj večeri na prepunom Zvončacu. Splićani su u uzvratnoj utakmici finala Eurokupa svladali Marseille 16-14, no pobjeda je na kraju bila samo pirova.
Uteg poraza 16-19 iz prve utakmice u Francuskoj, gdje se Jadran vratio iz ponora i zaostatka od sedam golova, pokazao se na koncu preteškim. Marseille je s ukupnih 33-32 podigao svoj drugi pehar u ovom natjecanju. Unatoč porazu, ostaje ponos zbog herojske borbe i fantastične atmosfere koja je još jednom dokazala da je Split grad vaterpola.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Drama dostojna finala
Pred oko 1500 gledatelja, gdje se tražila karta više, nošeni gromoglasnom podrškom s tribina, domaći jadranaši su krenuli furiozno. Ranim golovima Jerka Marinića Kragića i Zvonimira Butića poveli su 2-0. Ipak, iskusni gosti, predvođeni trenerom Milošem Šćepanovićem koji je ovaj trofej već osvojio kao igrač 2019., brzo su se pribrali i vratili utakmicu u egal. Prva četvrtina, obilježena i desetominutnim prekidom zbog kvara na semaforu, završila je rezultatom 5-5.
Francuski div Thomas Vernoux već je tada s tri gola najavio da će biti najveća prijetnja, dok je Ugo Crousillat također bio konstantna opasnost. Domaćine je u tim trenucima vukao Dušan Matković, no Marseille je konstantno pronalazio odgovore na svako vodstvo Jadrana.
Butićeva simultanka i triler do kraja
Ako je Vernoux bio ključni igrač gostiju s pet golova, onda je Zvonimir Butić za Jadran odigrao utakmicu života. Kapetan Splićana bio je nerješiva enigma za obranu Marseillea, postigavši nevjerojatnih osam pogodaka. Njegovom serijom Jadran je na poluvrijeme otišao s vodstvom 10-9, a početkom treće dionice Butić je iz penala zabio i za 11-9. Činilo se da Mareljeva momčad preuzima kontrolu, no Francuzi su ponovno uzvratili i do kraja četvrtine poravnali na 12-12. Dodatni udarac bio je isključenje Marinića Kragića, no Jadran se, oslabljen i neigranjem suspendiranog Lorena Fatovića, nije predavao.
U posljednju četvrtinu ušlo se s potpunom neizvjesnošću. Butić je nastavio svoju rapsodiju, a kada je Ivan Domagoj Zović manje od tri minute prije kraja, pri isteku napada, opalio s osam metara i fantastičnim projektilom probio golmana Tešanovića za 16-14, Zvončac je eruptirao. Tribine su vjerovale u čudo.
Slavlje gostiju i ponos Splita
U posljednje dvije minute i 54 sekunde, mreže su mirovale. Splićani su imali čak tri prilike za treći, spasonosni gol, no pokušaje su zaustavljale ili sjajne obrane gostujućeg vratara ili nedostatak sportske sreće. Ključnom se pokazala obrana Petra Tešanovića pri udarcu Matkovića samo 35 sekundi prije kraja, nakon čega su gosti uspjeli sačuvati loptu.
Zvuk sirene označio je kraj utakmice i početak slavlja francuske momčadi, dok je domaćim igračima i navijačima ostao samo gorki okus pobjede koja to zapravo nije bila. Za Jadran je ovo bio treći poraz u finalima Eurokupa, nakon 1998. i 2016. godine. Svi su ostavili srce u bazenu, a posebno valja istaknuti i hrabru partiju tek 17-godišnjeg Duje Burazina, koji je pokazao iznimnu zrelost. Trofej će morati pričekati novu priliku, no slika punog Zvončaca i borba do posljednjeg atoma snage ostat će urezani u sjećanje.
- Prije svega zahvaljujem se divnoj publici. Prekrasan ambijent, na kraju je nedostajalo malo. Naša želja dobar dio utakmice nadoknađivala tu razliku u kvaliteti, ali treba se priznati da je Marseille u ovom trenutku najbolja momčad u Eurokupu. Nadali smo se da će biti ovako, da ćemo biti u igri do kraja, da će se otvoriti prilika za pobjedu. Imali smo tri napada, nismo bili pravi, a u završnici su nam nedostajala i tri igrača. Nismo imali force, igrali smo iznad svojih mogućnosti, naročito fizički, izjavio je Butić te dodao kako je publika bila dodatan vjetar u leđa.
- Publika nas je držala u igri. Sad kad je gotovo, moramo priznati da postoji realna razlika u kvaliteti i mi smo koristili taj elan, sigurni smo da je neugodno igrati gostima na Zvončacu, koliko god je ambijent lijep. Nedostajalo je malo, a u konačnici jako puno.