Čekam od pet sati, još se nisam čekirao. Ovo je čudo, je li uopće itko ostao u Hrvatskoj, pitao se 20-godišnji Zagrepčanin Mario u Plesu negdje oko sedam sati. On je išao jednim od prvih aviona za London, gužva koju je doživio bila je ništa za ono što je slijedilo. Doista, kao da nitko nije ostao u Hrvatskoj. Tisuće i tisuće navijača okupiralo je šaltere za “check-in”, bilo je pravo umijeće dočekati red za kavu. A o kakvoj je euforiji riječ dokaz su i aerodromski konobari koji su posluživali s hrvatskim šalom oko vrata, prodavačice u trafici ispod službenoga kompleta nosile su majice s crveno-bijelim kvadratićima. Vodiči turističkih agencija mahali su i vikali ne bi li dozvali svoje putnike, a na razglasu su svake sekunde pozivali na letove za London. Nekoliko puta čuo se poziv i putnicima za Beč i Frankfurt.
- Da mi je vidjeti te nesretnike koji idu u Beč. Svi u London, a oni u Beč - našalio se jedan od navijača.
- Ovo su veliki dani, ovakva se utakmica igra jedanput u životu. Naši igrači mogu biti ponosni na to što su učinili - rekao je Vlatko Marković dok je Plesom koračao u pratnji kćeri Dubravke. Srdačno se izgrlio s jakom Dinamovom delegacijom (braća Mamić, Ivanković).
Na Plesu su bili još mnogi poznati “likovi”. Dino Rađa, Stojko Vranković, Zlatko Mateša, Tony Cetinski...