Da sto puta igra u Zadru protiv Srbije, u ovakvom ambijentu, Hrvatska bi vjerojatno dobila svih stotinu puta. Toliko su dobri, brzi, moćni i točni bili "kauboji" večeras pred 7000 navijača u kockicama u zadarskom Višnjiku. Nije se još igrala ni 11. minuta, a semafor je pokazivao već osam golova Hrvatske.
Za usporedbu, samo par dana ranije u Beogradu Hrvatska je u tom razdoblju zabila svega tri-četiri gola.
Nestvarno je izgledao učinak hrvatskih krila na kraju prvog poluvremena: Štrlek sedam komada s lijeve strane, a Božić Pavletić tri s desne, bez promašaja! Spiker je vikao "Manuel!", a navijači su odgovarali "Štr-lek"! I tako sedam puta samo u prvom dijelu, bio je to Manuel u najboljem izdanju, a kad imate ponajbolje krilo svijeta u takvoj formi, onda je jasno da ga morate 'hraniti' loptama.
Jedna akcija u prvom dijelu rekla je sve o igri Hrvatske: Duvnjak je ukrao loptu i krenuo sam prema golu, pa je prepustio Karačiću, ali ni on nije htio pucati nego je počastio lijevo krilo da dvorana sedmi put vikne njegovo ime.
Lino Červar je u Zadru dobio puno. Vratio je pomalo zaboravljenog Filipa Ivića, koji je digao publiku na noge s nekoliko dobrih obrana. On je definitivno budućnost hrvatskog rukometa i čini se da je opet ugrabio mjesto broja dva, iza Šege.
Desno krilo, prema viđenom u Zadru, nikako nam nije slabija strana, kao što su mnogi pretpostavljali. Dugo smo čekali tog Božića Pavletića i za ono što je odigrao protiv Srbije možemo samo reći - to je to!
Baš sve je funkcioniralo večeras u Zadru, pa čak i Linova igra bez golmana, s igračem više u napadu, koja nam je toliko puta kidala živce na velikim natjecanjima. Pokušao je srpski izbornik Peruničić time outom već u sedmoj minuti zaustaviti hrvatski val, ali pomoći više nije bilo. Srpski brod puštao je na sve strane i Domagoj Duvnjak radio im je što je htio sve dok ga sredinom prvoga dijela nije presjekao udarac u leđa.
Bilo je bolno, s obzirom na povijest Domagojevih ozljeda i sve batine koje je u karijeri dobio u dresu Hrvatske, dvorana je na tren utihnula. Ali čarobni sprej fizioterapeuta je pomogao i Duvnjak je ubrzo opet dominirao.
Bila je to veličanstvena, zaista posebna rukometna večer u Zadru. Od trenutka kad su Tomislav Bralić i klapa Intrade zapjevali hrvatsku himnu, do pjesme "Croatio, iz duše te ljubim" na poluvremenu... bez ijednog ozbiljnog incidenta, ako nećemo računati zviždanje srpskoj himni na početku.
Ali i to je "kamilica" za sve one koji se sjećaju kroz što su prošli izbornik Slavko Goluža i njegovi "kauboji" na Europskom prvenstvu u Beogradu 2012.
E, da... Uopće ne sumnjamo da glavna priča srpskim medijima neće biti poraz njihovih rukometaša, već transparent "Sinovi Oluje" sa slikom hrvatskog vojnika iza gola. Njihov problem, no u jednu ruku ih i razumijemo.
Znate kako kaže ona stara: Tko gubi, ima se pravo ljutiti.