Svih 80.000 gledatelja na Santiago Bernabéuu ustalo je i zapljeskalo. Bilo je to drugi put u povijesti da navijači Reala plješču nekome od igrača u Barceloninu dresu. Prvi je bio Diego Armando Maradona , drugi je on - Ronaldinho .
To je bilo nekad. Danas, Ronaldinho je igrač koji nema kluba. Plastično objašnjeno, u
Fluminenseu
je dobio "cipelu", "dalo mu papire", kako kažu u Dalmaciji.
- Čekam siječanj, želim igrati nogomet - rekao je Ronaldinho, dodavši da bi se vratio i u Europu.
Za njegov dolazak ne treba platiti ništa, igrao bi za plaću. Tako su po Zagrebu već počele kružiti priče da bi idealan
Dinamov kapitalac
, kojeg "modri" traže godinama, bio upravo on - Ronaldinho. Uostalom, portugalski se u svlačionici priča kao materinji jezik.
Prezimi li Dinamo u Europi, nema većeg magneta za publiku i promidžbu kluba od dolaska nekad najboljeg nogometaša svijeta. Dinamo je dovodio brojne strance, plaćao milijune nekakve
Papadopoulose
,
Andersone Coste
,
Bakaryje Saree
,
Migloreje
... A sve to je Dinamo plaćao. A Ronaldinho je -
besplatan
...
Ha, tko zna, možda Zdravko Mamić , u svom stilu, zagalami:
- Kad me vi razj..., ja dodam gas i novi igrač Dinama je Ronaldinho...
Dobro zvuči. Tko zna, možda bi se i dresovi počeli bolje prodavati. A možda Ronaldinho već pjevuši:
"Kaj će mi Copacabaaanaaa..."
.