Beogradska arena bila je mjesto održavanja euroligaške utakmice između Partizana i Žalgirisa, koja je protekla u znaku oproštaja od Duška Vujoševića. Najtrofejniji trener u povijesti kluba preminuo je dva dana ranije u 68. godini nakon duge i teške bolesti. Iako dvoboj nije imao rezultatski značaj, događaj je bio usmjeren na odavanje počasti Vujoševiću. Tijekom cijelog dana navijači su mu odavali počast upisivanjem u knjigu žalosti postavljenu ispred dvorane.
Uvodni desetominutni program bio je posvećen Vujoševiću. Tisuće navijača s upaljenim svjetlima na mobitelima u tišini su pratile kratak film o njegovu životu i karijeri, što je izazvalo emotivne reakcije prisutnih. Uslijedila je minuta šutnje koja je prerasla u gromoglasan pljesak, a potom su na parket bačene stotine ruža. Atmosfera u dvorani bila je ispunjena emocijama, što je pokazalo značaj koji je Vujošević imao za klub i njegove navijače.
Dvoranom se čula pjesma "Da volim crno-bele...", otpjevana bez glazbene podloge, u izvedbi navijača. Organizirana je i koreografija s likom bivšeg trenera, a skandiranje "Vujošević Dule" čulo se u više navrata. Oproštaju su prisustvovali i brojni bivši igrači koje je trenirao, među kojima i Novica Veličković, Joffrey Lauvergne, Aleksandar Pavlović i Milenko Tepić. Emocije su bile vidljive na licima mnogih prisutnih, svjesnih odlaska čovjeka koji je ostavio dubok trag u klubu.
Video pogledajte OVDJE.
Simbolika događaja bila je i u tome što je upravo Žalgiris bio posljednji protivnik kojeg je Vujošević vodio u Euroligi na klupi Partizana, 2014. godine. Vujošević je s Partizanom osvojio 23 trofeja, uključujući Kup Radivoja Koraća 1989., 12 nacionalnih prvenstava i pet naslova ABA lige. Bio je poznat po tome što je stvarao ne samo bolje košarkaše, već je inzistirao i na razvoju ljudskih kvaliteta, a trening je, kako je sam govorio, bio "alkemijski proces kojim je znoj pretvarao u zlato". Za mnoge navijače i igrače, Vujošević je predstavljao simbol borbenosti i pobjedničkog duha kluba.