Valero Rivera priprema Katar za Igre već dvije godine. Stalno su zajedno, više su u tom razdoblju bili u Španjolskoj nego u Kataru. Stalno neke pripreme, turniri, utakmice..., kaže Vlado Šola, golmanska legenda na privremenom radu u Dohi.

Već četiri godine radi u Kataru kao trener, jako dobro poznaje prvog protivnika naših rukometaša na olimpijskom turniru.

- Ostali su bez pivota Benalija, Tunižanina kojemu su zabranili odlazak u Rio jer je otišao igrati u Tunis, a bez njega će biti puno slabiji nego lani, kad su uzeli srebro na SP-u kao domaćini. Ali i dalje su ozbiljna momčad, sposobna pobijediti i najbolje, što su dokazali u ogledima s Francuskom i Danskom. Imaju trenera koji zna što radi, Rivera će nas sigurno pokušati ‘umrtviti’ - predviđa “naš Katarac”.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL Hrvatska će, kaže, unatoč tome definitivno biti favorit.

- Da, ali nekad je odnos bio 80-20, a sad će biti 60-40. Naša se reprezentacija tek mora dokazati, potvrditi europsku broncu. Dobri smo, imamo kvalitetu, a ja očekujem da će nam ‘forte’ biti obrana i polukontre. Duvnjak i Stepančić jedini su koji mogu zabijati s devet metara, a pitanje je u kakvoj će oni formi biti. Iako, Hrvatska je uvijek najbolja na Olimpijskim igrama, vjerujem da će tako biti i ovoga puta - rekao je Šola.

Katar je prava “internacionala”, sa sjajnim golmanima Šarićem i Stojanovićem, opasnim šuterima Capoteom i Markovićem, s vrhunskim trenerom... Ali puno će veći problem biti termin utakmica. Igra se u 9.30 sati po brazilskom vremenu, u 14.30 po hrvatskom. Za početak će biti najvažnije - probuditi se.

- Zapravo, ključno je tko će bolje spavati noć prije. Katarcima su ovo prve Igre, za očekivati je da će kod njih biti više treme, pa će valjda i lošije spavati nego naši - nada se Šola.

Pamti takve utakmice i iz svojih igračkih dana, u Ateni su protiv Južne Koreje igrali još ranije.

- Ajme, to je katastrofa... Probudili su nas u pola pet, triput sam zaspao na putu do dvorane. Pa još Venio Losert počne utakmicu, a ja na klupi. Malo mi je falilo da i na klupi zaspim - sjeća se Šola, kojemu je zlato iz Atene uspomena za cijeli život.

- Igre u Atlanti sam ‘popušio’ dan prije ulaska u Selo, pa možete misliti koliko mi je značilo biti u Ateni. Ali, iskreno, da nismo osvojili zlato, to bi mi bilo najgorih mjesec dana u životu. Zatvoren si u Selu, iza žice, strašne mjere sigurnosti, družiš se na balkonu ili u podrumu... A nisam tip koji će se naslikavati sa sportašima. Mi smo razmišljali o zlatu, a ne o selfiejima - uz smiješak zaključuje Šola.