Mirko Filipović u opširnoj je poruci na svojoj službenoj stranici na Facebooku objasnio iznenađujuću odluku da se, nakon prošlogodišnjeg umirovljenja od profesionalnog bavljenja slobodnom borbom, vraća u ring na turnir japanske organizacije Rizin kasnije ove godine.

Cro Copovu objavu prenosimo u cijelosti:

Evo sada je i službeno, nastupit ću na "Rizin openweight Grand Prixu" 25. rujna (prvi krug), 29.12. je četvrtfinale, a 31.12. polufinale i finale, ako uspijem doći do tamo, naravno.

Što da vam kažem, nakon odluke da se povučem, koja je bila uvjetovana u prvom redu ozljedama, a i velikim razočaranjem koje mi je priredila USADA kada me je zdravog pravog suspendirala, ali baš zdravog pravog, ali to će biti tema uskoro jer svega nekoliko ljudi zna što se zaista dogodilo...

Uglavnom, donio sam odluku da je dosta. Prvo sam se nekoliko mjeseci rehabilitirao od svih ozljeda koje godinama vučem. U međuvremenu me više organizacija zvalo da nastupim, ali sam sve odbio. Trenirao sam i dalje svakodnevno jer je to moj život i bez toga ne mogu i nisam razmišljao o povratku.

Nedavno sam dobio poziv od Rizina, japanske organizacije, nasljednika legendarnog Pridea. Vlasnik Rizina nekadašnji je vlasnik Pridea s kojim sam imao izvrsnu poslovnu suradnju, a i prijateljski odnos. I to je prevagnulo da nastupim na ovom turniru teškaša. Dogovoren je nastup samo u rujnu i za novu godinu, znači dvije odnosno četiri borbe, ovisno o mom rezultatu.

Vagao sam tjednima prihvatiti ili ne. Sa Stipom Drvišem dugo sam razgovarao o svemu i na kraju smo odlučili da prihvatimo izazov. Prvo jer je neprocjenjivo doživjeti opet onu navalu adrenalina u Saitama Areni i vratiti se 10, 15 godina unatrag. Vjerujte, to je neprocjenjivo i nema nikakve veze s novcem.

A druga je stvar sportska nepravda koja mi je nanesena, ma što tko mislio o tome. Jer ako su moji nalazi na nenajavljenom testiranju potpuno čisti i uredni i nema ni tragova bilo kakvih nedopuštenih sredstava odnosno dopinga, onda me se ne može i ne smije suspendirati i staviti na stup srama i u isti koš s ljudima koji su pod teškim dopingom i borbe odrađivali, ali eto, vidjeli ste da ipak može. I nije to način da se ode i oprosti od sporta. Ali jednostavno mi se sve zgadilo i donio sam odluku da je dosta. A, na kraju, i u 42. sam godini.

Ipak, pokušat ću se još jednom popeti na tron. Hoću li uspjeti, ne znam. Konkurencija će biti opaka. U turniru će nastupati prvaci iz više organizacija i bit će krvav put do trona, ali vrijedi li pokušati? Definitivno da! I zbog sebe i zbog ljudi koji me vole i poštuju. Hoću li uspjeti? Ne znam! Ali vjerujte da ću dati sve od sebe i maksimalno se pripremiti za možda i najvažniji nastup karijere.

Hvala svima na porukama podrške, ali i onima koji kritiziraju moju odluku, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ljubav i podršku ne očekujem ni od koga osim od svoje obitelji i nekoliko najbližih prijatelja, ali respekt da jer u 43. godini ući u ring i boriti se s mladim lavovima - i to ne zato što sam gladan, jer mi je sila i jer nešto želim dokazati, već samo zato što to volim i jer su borbe moj život - zaslužuje respekt. I vjerujte da se neću obrukati i da ću doći maksimalno spreman pa što Bog da! Pozdrav!!