Posljednja njegova šala dogodila se na tragikomičnom All Staru naše košarke kad mu nije odana počast i priznanje za cijeli život proveden u košarci i uz košarku, čak ni minutom šutnje. To je sam Mosor provocirao i isprovocirao stalnim dugogodišnjim grintanjem na račun košarkaškog “establishmenta”. 

                                                Sad se Mosor kuca sa Svetim Petrom i smije se                                                                                                           Smije se onima koji nisu u stanju čak ni ispratiti ga onako kako je zaslužio... 

Kladim se i da ga je silno zabavio izostanak te minute šutnje, nakon čega su se pojavili mnogi tekstovi. “Sramota”, “To im nije trebalo”, “Nije to zaslužio”... Ha, ha, ha, ha, sav se zacrvenio kucajući se sa Svetim Petrom, jesu budale, jesu papani, jesu naivni, znao sam da će to tako ići i da će svi pisati o meni, ha, ha, ha, ha. Htjeli su me ignorirati, evo im ga sad. 

Samo su u jednom, ali vrlo važnom detalju, pisci tih tekstova pogriješili: svoje su zgražanje uputili predsjedniku HKS-a Danku Radiću. Zašto baš njemu? I zašto samo njemu? Pa u Križevcima je bila sva sila nekih košarkaških i kvazikošarkaških djelatnika, trebao se netko od njih sjetiti Mosora, mnogima je sudio, mnoge je kontrolirao kako sude, mnogi su čitali njegove tekstove i knjige, mnogi su ga gledali na televiziji. Ukrcali su se na košarkaški brod koji je već odavno mirno plovio, licemjeri, a sad to ne žele priznati. Danko jest na isturenom položaju, ali u njegovoj sjeni mirno boravi cijela regimenta beskorisnih, poslušnih i poniznih. A Mosor to jako dobro zna. I opet ih je raskrinkao.