Nakon što su se slegli dojmovi sa peterosatnog borilačkog spektakla KSW 51 u zagrebačkoj Areni, jedno je sigurno - Zagreb opravdano nosi status borilačke meke. Tako je nakon Gloryja, K1 i UFC-a, hrvatska metropola ugostila i KSW - najjaču europsku organizaciju slobodne borbe.
POGLEDAJTE VIDEO
Valja priznati kako marketing samog događaja i nije bio na najvišoj razini. Pokoji banner i reklama jednostavno nisu bili dovoljni za najavu ovakvog spektakla. Na putu do Arene, vozač u taksiju upitao je 'a kaj se događa u Areni?', a gužva u tom smjeru bila je velika i dva sata prije početka prve borbe večeri. No, s obzirom na to da smo kroz tjedan vidjeli još mnogo začuđenih lica na spomen borilačkog događaja u Areni, ovo pitanje i nije nas začudilo.
S druge strane, ako toliko ljudi ne zna za KSW kao organizaciju, a samim time i za velik događaj u obližnjoj im dvorani, a brojka ljudi koja je bila u Areni premašuje 13.000 onda ipak postoji neka povezanost između Zagreba i borilačkog sporta. Doduše, ne samo Zagreba jer su ispred Arene bile registracije iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije pa sve do onih poljskih. Reklo bi se, sve to ima svoju publiku.
Razlika zainteresiranosti od čovjeka do čovjeka bila je vidljiva i u samoj Areni. Naime, kao počasni je gost na događaju bio i austrijski borac iz UFC-a, Aleksandar Rakić, koji je na dobrom putu prema samom vrhu poluteške kategorije, a mnogi mu predviđaju kako bi ubrzo s trona mogao srušiti i velikog Jona Jonesa, ali čovjek nije mogao otići u za posebne goste predviđeni nužnik. Jer, s jedne strane zaštitar nije znao tko je on i nije ga želio pustiti bez kartice koju je Rakić možda ostavio u jakni na stolici, dok su s druge strane ljudi stajali u redu kako bi se fotografirali sa zvijezdom u usponu.
Publika je imala što vidjeti. Iako borci možda i nisu kvalitetom na razini onih iz UFC-a, produkcija svakako je. Kavez na sredini Arene. četiri ekrana iznad njega, jedan veliki ekran iznad ulaznog prostora za borce, odlično ozvučenje i 'lightshow'. Još od prve borbe i ulaska Slovenca Lemmyja Krušića, publika je mogla samo uživati. Spektakl se događao kako u kavezu, tako i izvan njega.
Kamere su dobro pokrivale svaki kutak, pa su i oni koji su bili na lošijim mjestima putem velikog ekrana pobliže mogli vidjeti što se događa u udaljenom im kavezu, ali i između borbi uživati u videouradcima poljske produkcijske ekipe koja je stvarno pokazala kako je mislila na sve.
A dobrom se pokazala i spomenuta publika koja je bez rezerve bodrila sve borce s Balkana. Kao da je to predosjetio Erko Jun, bosanskohercegovački borac u glavnoj borbi večeri.
- Mislim da bi se ljudi s Balkana nakon dugo vremena mogli ponovno ujediniti, bar u podršci 'domaćim' borcima. Bilo bi to magično - rekao je Erko u najavi KSW-a.
I bio je u pravo. Zaista je bilo magično kad je zagrebačka Arena bodrila sve balkanske borce. Od srčanog Lemmyja Krušića iz Slovenije, preko Aleksandra Ilića iz Srbije, naše petorice boraca (Trušček, Erslan, Delija, Pejić, Račić), Miloša Janičića iz Crne Gore... A najveće simpatije publike ipak je ubrao Vaso 'psihopat' Bakočević koji je na kraju izgubio, ali opet barem svojim dugim jezikom ispravio kratko trajanje u kavezu i napustio Arenu uz glasne ovacije.
Jedina 'crna točka' događaja bila bi razočaravajući trenutak tehničkog nokauta Erka Juna koji je izgubio od legende Pudzianowskog. Čim je sudac prekinuo borbu, krenuo je egzodus nezadovoljnih navijača, a poljska je legenda pobjednički govor održala pred petstotinjak ljudi. Treba biti velik i u pobjedi i u porazu, kao što je to bio Erko koji je Pudzianowskom čestitao na pobjedi i bez pogovora odradio svoje obaveze.
No, bilo kako bilo, zaljubljenici u borilački sport još su jednom pokazali kako jedva čekaju ovakve događaje i samo 'bacili rukavicu' nekim novim organizatorima ili starim organizatorima koji Zagreb sad sigurno vide kao svoju sljedeću destinaciju.