U ovome trenutku ovo je vrhunac. Najbolja stvar koju sam napravio, rekao je britanski paraolimpijac Jaco van Gass (35) nakon što je osvojio zlatnu medalju u biciklizmu na ovogodišnjim POI.
POGLEDAJTE VIDEO: Antun Bošnjaković
Kolovoz 2021., mjesec je koji će Gass dobro pamtiti, a njegova inspirativna životna priča rijetko će koga ostaviti ravnodušnim.
U kolovozu 2009. godine, prije 12 godina, britanski paraolimpijac borio se za život. Naime, tijekom vojne misije u Afganistanu pogodio ga je projektil iz raketnog bacača pri čemu je izgubio lijevu podlakticu, probijeno mu je nekoliko organa, kolabiralo mu je plućno krilo te je pretrpio frakture nogu te je zadobio brojne rane zbog šrapnela uslijed snažne eksplozije.
- Dva puta sam umro na operacijskom stolu, a sada sam na paraolimpijadi - rekao je britanski paraolimpijac.
Njegova izjava kako je njegov pohod na C3 utrku na 3000 metara najbolja stvar koju je ikada napravio, zaista se tako i može shvatiti.
- Napravio sam neke nevjerojatne stvari od kojih je svaka bila teška na svoj način. Danas je također bilo jako teško. Vjerojatno među težima - rekao je van Gass za BBC nakon što je slavio ispred timskog kolege Fina Grahama u vrlo uzbudljivoj završnici utrke.
- Trebalo mi je vremena da uvjerim samog sebe kako će sve biti u redu, bilo je trenutaka kada sam se pitao zašto sam uopće živ i poželio bih da nisam preživio. No tada prepoznate da mora postojati razlog zašto ste preživjeli - rekao je Van Gass u siječnju u jednom od intervjua.
- Dobili smo dojavu kako su određeni osumnjičenici pripremali bombaški napad na dan izbora. Upali smo na lokaciju i uhvatili počinitelja, potencijalne bombaše samoubojice i zaplijenili njihovu opremu. Na putu natrag prema mjestu gdje nas je trebao pokupiti helikopter dobili smo poziv putem radija kako pilot nije oduševljen sa sletištem te nas je uputio na nove koordinate. Prvo mjesto za izvlačenje bilo je na provjerenoj ruti, a drugo nije - prisjetio se.
- Otprilike pola sata nakon što smo započeli kretanje prema zadanoj lokaciji naišli smo na mjesto za koje se kasnije ispostavilo da je talibansko uporište. Vidjeli smo nekoliko ljudi kako patroliraju, presreli smo ih i obavili osnovnu pretragu, ali nekoliko hitaca ispaljeno je s druge lokacije - rekao je pa nastavio:
- Ovo je pokrenulo snažnu izmjenu vatre, nakon otprilike 40-45 minuta borbe ispaljene su dvije rakete. Prva je eksplodirala u daljini no druga je ispaljena nisko te se odbila od tla. U tom sam trenutku pokrivao partnera koji je punio pušku streljivom i tada me ta raketa pogodila. Izvio sam leđa, a raketa je pogodila ljestve na mom ruksaku i to je uzrokovalo eksploziju. Znao sam da sam ostao bez ruke. Bio sam u jako lošem stanju - kazao je.
Nevjerojatno putovanje od čak 305 kilometara trajalo je 13 dana, a na četiri dana im se pridružio i princ Harry.
Van Gass od tada nije stao. Primjer je čovjeka koji uvijek traži novi izazov, nešto što će mu pomoći da ispuni svoj cilj i svrhu u životu.
- Sjajno je, s obzirom na to gdje sam bio, da sam umro dva puta na operacijskom stolu, ne znajući hoću li ikada više hodati, a kamoli trčati. Eto sada sam na paraolimpijadi. Toliko me ljudi podupiralo, davalo mi vjetar u leđa i vjerovalo u mene. Ako ikako mogu nadahnuti nekoga da učini isto, ako nekome mogu pomoći to je nevjerojatno - rekao je Britanac.
Van Gass je prisustvovao paraolimpijskim igrama 2012. godine, ali kao gledatelj te ga je potpuno oduševilo ono što je vidio. Tako je krenuo njegov put prema Igrama. Nakon što nije upao u momčad za nastup u Rio de Jaineru, sada trostruki svjetski prvak uspio je u Tokiju ispuniti izazov koji je pred sebe stavio.
Britanac je na kvalifikacijama u četvrtak gledao momčadskog kolegu Fina Grahama kako obara sedam godina star svjetski rekord za gotovo sedam sekundi, nakon čega je i sam nastupio te skinuo još dvije sekunde s novog rekorda.
Van Gass je u sjajnoj utrci prešao ciljnu liniju gotovo sekundu brže od svog mlađeg konkurenta Grahama te je tako konačno ispunio svoj san.
- Bio je to sjajan dan. Naporno sam radio da bih ovo ostvario. Gotovo devet godina s puno uspona i vjerojatno još više padova. Veliko je olakšanje biti ovdje, predstavljati Veliku Britaniju u Tokiju te otići s najvećom nagradom - zaključio je.