Ravan krov na niskoenergetskoj kući obitelji Jelušić bit će mjesto okupljanja obitelji i prijatelja, a u planu su i ljetne filmske večeri u vrtu na krovu. Budući da je ravan krov izložen direktnom sunčevom zračenju i velikim vrućinama, tek rijetke biljke koje spadaju u kserofilne vrste mogu podnijeti ekstremne vremenske prilike i ljetne suše. Mladi interdisciplinarni tim Naturalistas nudi rješenje za spomenute prilike a zove se – Xeriscaping.

Xeriscaping je alternativni način krajobraznog uređenja koji se temelji na principu korištenja biljnih vrsta koje imaju vrlo niske potrebe za vodom, te minimalnih količina vode pri navodnjavanju. To su takozvani "suhi“ vrtovi, osobito prikladni za klimu u kojoj nema dovoljno padalina tijekom godine, ali mogu se primijeniti i u drugim klimatskim podnebljima.

Suhi odnosno kserofilni vrt zahtijeva minimalne količine vode za navodnjavanje, čak i do 70 % manje vode u odnosu na tradicionalni vrt. Održavanje je vrlo jednostavno i osim povremenog orezivanja i plijevljenja korova, nije potrebno dodatno održavanje. Suhi vrtovi mogu pružati dojam "pustinjskog“  vrta, ali pažljivim odabirom biljnih vrsta se može postići čitav niz različitih tipologija vrtnog dizajna. Za razliku od tradicionalnog vrta, suhi vrt vrlo dobro podnosi i preživljava povremene ekstremne uvjete suše. Također, može postati stanište za lokalnu faunu i tako pridonijeti održavanju bioraznolikosti posebice ako su korištene autohtone, lokalne biljne vrste. Korištenjem autohtonih biljnih vrsta stvara se otporna biljna zajednica koja je prilagođena lokalnim klimatskim uvjetima, stoga nema potrebe za dodatnom zaštitom ili prihranom. 

Za uspješnu instalaciju suhog vrta, potrebno je pripremiti tlo koje istovremeno ima dvije osnovne karakteristike: dobru drenažu i dovoljno zadržavanje vode. Najprikladnije je pjeskovito-ilovasto tlo s dovoljnom količinom organske tvari (kompost, humus).

Izbor biljnih vrsta uvelike ovisi o podneblju, a najprikladnije je izabrati autohtone biljke koje imaju karakterističnu otpornost na sušu, ali jednako uspješna može biti i kombinacija autohtonog i ostalog udomaćenog, neinvazivnog bilja. Neke od biljnih vrsta koje su prikladne za upotrebu u suhom vrtu su sukulenti (kaktusi, čuvarkuće, eševerije), ukrasne trave i trske, te više vrsta jednogodišnjeg bilja, trajnica i lukovica.

Prilikom stvaranja idejnog rješenja vrta, ako je moguće, potrebno je smjestiti stablašice na ključne pozicije, gdje će svojom krošnjom stvarati sjenu i tako pridonijeti smanjenju temperature i stvaranju pogodne mikroklime u nižim slojevima vrta, u svrhu očuvanja vodnih zaliha.

Preporučljivo je prekriti površinu tla između biljaka slojem sjeckane slame, lišća, kore ili drvenih komadića (malčiranje), kako bi se poboljšala kvaliteta tla, spriječio rast korova i sačuvala vlaga u tlu.

Suhi vrt može se instalirati i na površini potpuno prekrivenoj šljunkom, koji osim estetske, ima funkciju zadržavanja vlage u tlu i usporavanja rasta korova.