Samo deset posto onog što ljudi vide ili misle da vide dolazi putem informacija koje primaju oči, a ostalih 90 posto dolazi iz drugih dijelova mozga, napominje znanstvenica Naomi Austin. Ako bi mozak primao i analizirao baš sve podatke iz okoline bio bi toliko težak da bi noge pucale pod njegovim teretom, a čovjek bi bio toliko zbunjen da ujutro ne bi mogao ustati iz kreveta. 

Zato se služi drugom učinkovitijom taktikom i iz "poplave" informacija uzima tek nekoliko njih, a ostatak iskustva stvara uz pomoć pretpostavki. Iluzije nastaju kad su pretpostavke pogrešne, a za znanstvenike one više nisu samo neobičan mađioničarski trik, nego mehanizam svijesti koji otkriva kako ljudi percipiraju svijet oko sebe. Najveća umjetnićka iluzija, Da Vincijeva Mona Lisa, skriva osmijeh ako gledate cijelo lice. No ako se zagledate u oči, uzvraća vam smiješkom. Prema romantičnoj pretpostavci, smatra se da je Da Vinci uspio naslikati osmijeh u očima.

- Ono što fokusirate, vidite u visokoj rezoluciji, a ostatak perifernim vidom koji je prilagođen velikim, zamagljenim objektima - tvrdi neuroznanstvenica Margaret Livingstone. Mona ima zamagljen osmijeh i zato izgleda drukčije dok po slici "šarate" središnjim, a zatim perifernim vidom.

Dugačak put do mozga

Potrebno je oko 150 milisekunda kako bi slika koju je primilo ljudsko oko došla do centra za vid u mozgu, što nije malo. Tijekom oko sat vremena oko može primiti približno 36.000 jedinica informacija, odnosno bitova.

Dulje se putuje praznom cestom

Zamislite da planirate dug put automobilom. Na pola puta stajete. Čak i ako ste na prvoj polovici naišli na gužvu i mnogo radova, prvi dio činit će vam se puno kraći nego drugi, na kojem je cesta bila prazna, pa ste mogli brže voziti.

Poruke skrivene u rock pjesmama

Auditivne iluzije najčešće se pojavljuju zbog pogrešnih očekivanja. Primjerice, pjesma Led Zeppelina "Stairway tio Heaven" za koju se dugo smatralo da, ako se pusti unatrag, skriva sotonističke poruke. No, ako je poslušate unatrag, teško ćete išta smisleno čuti. Ali ako su vam "skrivene" poruke otprije poznate, čut ćete ih slušajući tu pjesmu.

Tlo se izmiče pod nogama

Osjet mirisa u ljudi koji boluju od migrena često je iskrivljen. Zato banane mirišu poput pokvarenog mesa, a tijelo miriše na pivo. Na pokretnoj traci u teretani pojavljuju se taktilne iluzije pa se nakon trčanja čovjeku čini kao da se tlo pomiče u suprotnom smjeru te nakratko izgubi ravnotežu.

Trepere li točke na slici

Na slici s crnim i bijelim točkama, posebno je teška misija izbrojati broj točaka u pojedinoj boji. Ono što je prije bila bijela točka, najedanput se pretvara u crnu i obrnuto. Iluziju "svjetlucajuće" mreže otkrio je 1994.godine E. Lingelbach na temelju nešto jednostavnijega Hermannova testa iz 1870.godine u kojem se na sjecištima bijelih pravaca pojavljuju sive točke. Znanstvenici te iluzije objašnjavaju strukturom mrežnice, koja je sastavljena od mnogo malih živaca koji primaju svjetlost. Dok se fokusirate na jednu točku, živci zaduženi za vid primaju dovoljno svjetlosti i ta točka pobijeli. No ako mozak "šara" po slici, intenzitet svjetlosti se ravnomjerno širi, pa sjecišta potamne i trepere. Neuroznanstvenici sa Sveučilišta za tehnologiju u Texasu napravili su matematički model koji dobro objašnjava tu iluziju.

Američki znanstvenik Adelbert Ames smislio je iluziju koja iskorištava pretpostavke koje su u mozgu pohranjene o modernoj arhitekturi. Zidovi Amesove sobe nisu jednaki, nego su postavljeni pod različitim kutovima. Zato je jedna strana sobe mnogo niža od druge, no ako je gledate kroz ključanicu, soba će izgledati potpuno normalno, a ljudi i stvari u njoj izobličeno, preveliko ili premalo.

Iluzije izazivaju morsku bolest

Optičke iluzije su među najsnažnijima, a japanski znanstvenici sa Sveučilišta Kyoto su pomoću magnetske rezonance otkrili kako djeluju i na dijelove mozga koji interpretiraju stvarno gibanje.

Tko vidi zeca, a tko patku?

Test "zec-patka" Josepha Jastrowa pokazuje kako ljudi mogu različito vidjeti i interpretirati istu sliku. Jedni vide samo patku, drugi samo zeca, a samo mali postotak vidi oboje. Za njih se misli da su kreativniji, no mozak im se ne može odlučiti što gleda, pa cijelo vrijeme mijenja slike.

Mirakulin pretvara kiselo u slatko

Okusne iluzije su rijetke. No zbog proteina mirakulina, koji se nalazi u nekim vrstama bobica, kiselo može imati okus slatkog i obrnuto. Sedamdesetih godina postojala je inicijativa da mirakulin postane baza umjetnih sladila koja bi mijenjala visokokaloričan šećer u hrani i pićima. No 1974. američka udruga za hranu i lijekove zabranila je mirakulin kao dodatak hrani. Mnogi vjeruju kako je odluka rezultat pritisaka šećerne industrije, a drugi misle kako je razlog neistraženi mehanizam djelovanja.