To je to što me zanima!

Ida i Damir: U školama se ne priča dovoljno o osjećajima, pa 'pucaju' i nastavnici i učenici

Dvoje psihologa i bračni par iz Osijeka, Ida i Damir Marinić, već godinama proučavaju međuljudske odnose, te educiraju odrasle o tome kako njegovati odnose. Ako to ne znamo, pate i naša djeca, kažu
Vidi originalni članak

Ida i Damir Marinić 2013. godine odlučili su osnovati udrugu pod imenom Spajalica. Spajalica je jedinstveni integracijsko-procesni okvir obrazovanja i izgradnje zajednice. Ovaj bračni par ispričao nam je kako su prije osnivanja udruge počeli primjećivati ljude koji su nezadovoljni i nesretni.

- Shvatili smo da su se ljudi udaljili jedni od drugih, vidjeli smo da mlađi ljudi počinju doživljavati depresiju, prazninu, a da za to nemaju razloga. Djetinjstvo im je okej, obitelj također, zaposleni su, imaju hobiji i novce, uspješni su, ali i dalje su prazni – govori nam Damir te nadodaje da su tada shvatili da je ključ nezadovoljstva u međuljudskim odnosima.

'Škole moraju biti i odgojne ustanove'

Damir nam kaže da je razlog tome sistem u kojemu se ne priča o međuljudskim odnosima.

- Na primjer, škole su prije bile odgojne ustanove i postojao je nekakav emocionalni sadržaj, danas toga nema. Naglasak se stavlja na STEM, ali nije samo to bitno - objašnjava nam ovaj bračni par.

Ljude nitko nije učio kako održati prijateljstvo, kako održati partnerstvo, kako se ponašati prema članovima obitelji, a zapravo je to ono što nas čini ispunjene kao ljude, govore nema Ida i Damir, koji su po struci psiholozi. Oni su sa svojom udrugom trenutačno usredotočeni na obrazovanje i škole.

Važno je da se uključe i roditelji

- Do sada su nas škole zvale kako bismo održali radionice s učiteljima i profesorima, u pravilu ne radimo s djecom, iako nas pojedini profesori, ponekad pitaju možemo li pokazati naše radionice na djeci- govori nam Ida te nadodaje kako je s djecom najlakše raditi jer princip međuovisnosti djeci ide prirodno danas. Ona su spremna primiti poruku jer žive u svijetu međuovisnosti, cijelo vrijeme su na mobitelima i u kontaktu su s cijelim svijetom.

Naime, osim rada s učenicima i profesorima bitno je raditi i s roditeljima, što Idi i Damiru ponekad predstavlja najveći izazov jer ljudi danas nemaju vremena.

- Ako učitelji i profesori rade nešto u školi s djetetom, ona se ipak vraćaju kući i to je razlog zašto je bitno educirati i roditelje o međuljudskim odnosima - govori Ida.

Među današnjom djecom, ali i tinejdžerima i mladima na fakultetu primjećuju nezadovoljstvo te im nedostaje emocionalne kulture.

- U sustavu obrazovanja, u čitavom svijetu, postoji emocionalna kultura potiskivanja, a u školama nema više onoga 'ljudskog' te se sve svodi na papirologiju, norme, sate koji se trebaju odraditi - kaže Damir te nadodaje da i kada dođe u školama do situacija da dijete od učitelja traži pomoć, često dolazi do odbijanja jer se smatra kako učitelji trebaju educirati djecu, a ne im pomoći ako imaju nekakav problem.

Škole bez podrške ne mogu mnogo napraviti

Ovi psiholozi objašnjavaju nam da danas često dolazi i do toga da učitelji "pucaju po šavovima" i imaju unutarnju napetost i probleme, a sve samo zbog toga što se ne priča o emocijama.

- Tako dolaze bolovanja, nezadovoljni učitelji koji onda ni sami ne vide svrhu u tome što rade, ne uživaju više u svom poslu - govori Damir te dodaje kako se škola sama po sebi ne može održati u stanju funkcioniranja ako nema podršku roditelja i drugih institucija u zajednici.

Osim raznih radionica i treninga o međuljudskim odnosima, ova udruga, u svojoj ponudi ima i online edukacije, te materijale koji su dostupni svima.

- Željela sam imati nešto što će moći imati moja djeca, ali i druga, koji je kao alat s kojim se može odmah raditi. Napravila sam slikovnice kroz koje dijete uči kako biti psiholog sam sebi. Slikovnice sadrži pitanja i radionice, a njihova svrha je razgovor i izgradnja međuljudskih odnosa - objasnila nam je Ida za kra. Slikovnice su dostupne i na engleskom jeziku.

Osim škola, njihovi klijenti su i vrtići, plesni centri, poduzeća, bolnice, individualni korisnici i druge interesne grupe.

Idi na 24sata

Komentari 1

  • Maxich_1 05.06.2021.

    Djeca pucaju jer profesori nemaju razumijevanja, ne znaju se približiti djeci, često polaze od sebe, a ne od djeteta i misle kako klinci to jednostavno trebaju znati - ne sjećaju se sebe u toj dobi. Često učenici ne znaju što se od njih očekuje niti što mogu očekivati od profesora koji smatraju da se nešto podrazumijeva samo od sebe. Ima profesora koji malo kažu da nešto treba, malo da ne treba. Djeca su zbujena, nemotivirana. Profesori često znaju znanje, ali ga ne znaju prenijeti niti dovoljno uvježbati s učenicima.

Komentiraj...
Vidi sve komentare