Najkompleksniji problemi ponekad imaju najjednostavnija rješenja pa je tako i dječja igračka s prstenima, koji se slažu jedan na drugi, nadahnula dizajn toplinskog štita koji bi mogao štititi letjelice pri slijetanju na Mars. Ovo je samo jedan od brojnih izazova koje NASA očekuje u slanju ljudi na Crveni planet.

Inženjeri NASA-e rade već 10-ak godina na razvoju toplinskog štita koji se može napuhnuti i vjeruju da bi to bilo odlično rješenje za usporavanje letjelice pri ulasku u atmosferu Marsa koja je puno tanja od Zemljine. Svemirska letjelica bi ovom tehnologijom mogla sletjeti na dijelove Marsa koji s postojećim tehnologijama jednostavno nisu dostupni, a i stručnjaci navode kako se rakete ne mogu koristiti za spuštanje kao što je to u slučaju s Mjesecom bez atmosfere. Također ni padobrani ne bi mogli spustiti tu veću letjelicu.

Naime, letjelica za Mars bila bi puno veća od ičeg što je dosad sletjelo na planet, a uobičajeni toplinski štit sa sadašnjim tehnologijama bio bi pretežak.

Zbog toga su se i dosjetili ovakvih prstena koji bi bili napunjeni dušikom i prekriveni toplinskim omotačem. U trenutku kad bi ih aktivirali bili bi na vrhu letjelice te bi podsjećali na veliku gljivu.

- Ako ne moramo, ne koristimo gorivo. Pokušavamo iskoristiti što više atmosfere jer to znači da ne moramo nositi gorivo koje je dodatni teret - objasnio je za AP Neil Cheatwood iz NASA-e.

Anthony Calomino, znanstvenik u NASA-i rekao je kako je zamisao da koriste nešto što se može prevoziti u malenom prostoru i aktivirati na puno veće dimenzije, a sustav je usporedio sa zračnim jastucima u automobilima.

- Kad ljudima kažete da želite napraviti letjelicu na napuhavanje, prvo misle da se radi o nečem slabom i mekanom poput meduze, no to nije tako. Ovo je iznimno čvrsto i ova tehnologija je spremna, bilo to za ljudsku misiju za 20 godina ili na robotskoj misiji prije toga - dodao je Cheatwood.

Jedan od planova bio je testirati drugu generaciju ovakvog toplinskog štita u listopadu. No, raketa Orbital Sciencesa je eksplodirala, a NASA nije ni uspjela na vrijeme izraditi štit. Ovakav test ulaska u atmosferu Zemlje bit će bitan jer će pomoći u izradi misije na Mars, a u skorije bi vrijeme mogao pomoći i u vraćanju veće količine tereta s ISS-a. Sljedeći test bi trebao biti 2016. godine.

Znanstvenici vjeruju da su blizu modela koji će se moći koristiti, ali kao i uvijek, uz dovoljno novca to bi mogli ostvariti i brže. Cheatwood je tako rekao kako misli da bi uz dovoljan proračun kroz 5 do 10 godina mogli imati štit koje god veličine će im trebati. Dodaje da će ista tehnologija moći poslužiti i u misijama na Veneru, Jupiter ili Titan.