Lebdenje iznad vlastitog tijela i hodanjem prema svjetlu nisu ništa drugo nego trikovi kojima nas mozak zavarava, otkriva zajednička studija Sveučilišta Edinburgh i Cambridge koja je pratila moždanu aktivnost u situacijama koje se povezuju s iskustvom približavanja smrti. 

Svjetlo na kraju tunela zapravo je umiranje stanica koji koristimo za obradu svjetlosti, koje naše oko detektira i zatim pretvori u sliku. To se vrlo lako može objasniti. Naime, ne putujte prema zagrobnom životu, već vaš mozak pokušava dati smisao neobičnom iskustvu, tvrdi voditeljica istraživanja Caroline Watt. 

Ako čovjeku pokažete sliku na kojoj on lebdi iznad vlastitog tijela, on može natjerati mozak da povjeruje u to. Međutim, sva takva iskustva imaju biološku osnovu, dodaje. 

Hormon noradrenalina, koji tijelo ispušta dok je pod stresom ili ozlijeđeno, stoji iza osjećaja ljubavi i mira koji mnogi osjete dok se približavaju smrti.

Sama činjenica da možemo ući u trag takvom iskustvu u mozgu ne znači da se nije dogodilo, tvrdi Sam Parnia sa Sveučilišta Southampton. 

Mozak određuje svako iskustva, ono bliske smrti ili depresije, sreće i ljubavi. Mnoga iskustva dijele iste regije mozga i zato nije neobično da bi ih mogle reproducirati. Otkrivanje tih područja, ili  reproduciranje, ne znači da se iskustvo nije dogodilo. Također, mnogi ljudi vide neke stvari tijekom srčanog udara dok mozak ne funkcionira. To ne može objasniti moždana aktivnost jer mozak ne radi, dodaje.