Danas smo sretni ako naši telefoni izdrže cijeli dan s jednim punjenjem baterije, a na Oxfordu postoji električno zvono, koje zvoni već najmanje 177 godina. Pogoni ga baterija koja je postavljena 1840. godine, ali znanstvenici ne znaju točno kako je toliko dugo izdržala jer se boje da bi otvaranje staklenog zvona uništilo ovaj eksperiment. Naime, zvono radi praktično bez prekida, a na par kratkotrajnih zastoja utjecala je visoka razina vlage.
Ovo električno zvono sastoji se od dvije baterije izolirane sumporom koje su na donjoj strani spojene na mjedena zvona. Između njih nalazi se metalna kuglica promjera 4 mm koju privlače zvona i tako prenosi napon s jednog na drugi, a procjene su da je zvono tako odzvonilo više od 10 milijardi puta. Giuseppe Zamboni je izumitelj koji je zaslužan za razvoj ovakve baterije, koja se još naziva i Zambonijev stup, a radi se o suhom galvanskom elementu koji je preteča današnjih baterija. Takav element ima velik broj tankih pločica srebra, cinka, sumpora, papira i drugih materijala kako bi se generirala slaba struja.
No, znanstvenici ne znaju od čega se točno sastoji baterija u ovom električnom zvonu. Iako se danas smatra eksperimentom, zvono su sastavili londonski proizvođači instrumenata Watkin i Hill, o čemu svjedoči poruka uz zvono. Kasnije ga je kupio fizičar Robert Walker koji ga je ostavio da zvoni. Inače, neki dokumenti sugeriraju da je zvono možda sastavljeno i 15 godina ranije.
Mogli bi pomisliti da će nekome dosaditi godine zvonjenja, međutim preostala voltaža u bateriji je toliko niska da se ne čuje zvonjenje, ali njihalo i dalje oscilira među njima. Spominje se tako da svako osciliranje između zvona crpi 1 nanoamper. Pitanje se nameće: Kad će se zvono ugasiti? Znanstvenici nagađaju kako je moguće da će se prije istrošiti njihalo nego što će ostati bez energije.