Radio ih je s velikom ljubavi i žarom. Sati i sati truda i rada utrošeni su u izrade lokomotiva i vagona. Šteta da stoje i skupljaju prašinu. Bolje je da se o njima brinu pravi ljudi.
Ispričao nam je to Nenad Jakopović, sin pokojnog Rudolfa, maketara vlakova iz Zagreba.
Desetak velikih maketa u omjeru 1:12, mali i minijaturni vlakovi te najpopularniji Samoborček od sada imaju novi dom. Sve to je Nenad donirao Muzeju malih vlakova “Virovitica voli vlakove”.
- U jako su dobrom stanju. Zaista je kolekcija krasna. Osim vlakova, dobili smo još jednog hrvatskog maketara. Veliko hvala gospodinu Jakopoviću na ovoj donaciji – rekao je Goran Denac iz muzeja koji je preuzeo donaciju. Zaista, riječ je o impresivnoj kolekciji. Nenad nam objašnjava kako je njegov otac puno truda uložio u to, a sve lokomotive još voze.
- Sve je to ručno rađeno. Detalji su fantastični. Na vratima su čak i minijaturne kvake koje rade. Sve je spojeno zakovicama, baš kako je na pravim lokomotivama – priča Nenad koji dodaje kako je njegov otac najviše ljubavi dao u izradu Samoborčeka, vlaka koji je od 1901. do 1979. spajao Samobor i Zagreb te koji se proslavio u filmu “Tko pjeva zlo ne misli”.
- Izrađivao sam ga godinu dana, a zanimljivo jest to što je moja maketa originalnija od one koja se nalazi u Tehničkome muzeju - rekao je Rudolf 2001. u intervjuu za Večernji list. Što se tiče ostalih maketa vlakova, Nenad nam objašnjava kako su oni točne replike vlakova, ali ne europskih.
- Makete su u svakom omjeru točne prema originalnim mjerama vlakova iz Amerike. Nacrte mu je donosio rođak pa je onda on sam izrađivao sve dijelove - kaže Nenad koji priznaje kako on nikad nije imao živaca baviti se maketarstvom kao njegov otac. No Rudolf je imao pomoć, snahu Nevenku.
- Muž, to jest njegov sin, nije se previše bavio time. Ja sam mu pomagala. Držala što treba, dodavala alat... Toliko ljubavi je dao u ovo sve – kaže Nevenka. Upravo zbog sentimentalne vrijednosti, Nenad i Nevenka nisu htjeli prodati sve te makete, iako su za njih mogli dobiti “vrlo dobre” novce.
- Dolazili su mi razni ljudi, nudili mi novce, ali sam ih odbio. Oni će to preprodavati. Zato sam odlučio donirati ih – dodaje Nenad i ističe kako je svaka kompozicija vrijedna oko 10.000 kuna.
Njegov Samoborček je oduvijek bio senzacija
Trebalo mi je oko godinu dana da napravim Samoborček jer su turpija i svrdlo zapravo jedini alati koje sam koristio. Kao uzor mi je poslužila parna Lokomotiva iz Tehničkog muzeja, no otkrio sam da njihov dimnjak nije pravi. Moj je originalni, rekao je Rudolf još 2001. za Večernji list.
Kompozicije teške oko 10 kilograma
Svaki dio vlaka je napravljen po točnim mjerama koje je Rudolf dobivao iz Amerike, kaže nam njegov sin Nenad.
O njima će se brinuti stručnjaci
Goran Denac iz Muzeja ‘Virovitica voli vlakove’ kaže kako je ovo jedna od ponajboljih kolekcija i kako će se o njima dobro brinuti.