Prvi, drugi, treći, četvrti razred, s osmijehom na licu proziva svoje učenike učiteljica Mirna Barić iz Slivna, na krajnjem istoku Imotske krajine.

To je svakodnevica ove učiteljice, koja ove godine “odrađuje svojih dvadeset osam godina radnog staža u prosvjeti”. Od toga u četverorazrednoj kombinaciji više od dvadeset godina.

- Kad se navikneš na ovakve uvjete, prihvatiš ih i polako, mirnim koracima, iz dana u dan brojiš godine i generacije koje si izvela. Znate, brzo se zaboravi kakve su u školi bile klupe, je li bilo računala i ostalih nastavnih pomagala, ali se prva učiteljica nikad ne zaboravlja - priča nam Mirna te dodaje kako ovo nije samo njena priča nego priča mnogih učiteljica u malim seoskim školama koje dijele njenu sudbinu.

- Nikad nisam radila u gradskim školama. Znam da će kolegice iz tih škola reći kako je i njima teško jer su razredi s dvadeset i više učenika preveliki, ali raditi u malim područnim školama daleko od grada, i uz to u kombiniranim razrednim odjelima, je nešto što se ne može staviti na papir - poručuje Mirna.

Njezin stol pretrpan je knjigama, priručnicima... Malobrojni bi se u ovom snašli.

- Nitko nas na fakultetu nije ovome učio. Nakon završenog studija mislila sam kako ću dobiti ‘svoj’ razred i polako učiti ono što mi ne bude jasno, a onda sasvim druga priča. Kad sam dobila posao i ušla u razred, bio je to ‘grom iz vedra neba’. Nigdje u niti jednom priručniku nećete pronaći organizaciju jednog nastavnog sata za rad u dvorazrednoj, trorazrednoj, a kamoli u četverorazrednoj kombinaciji - poručuje “seoska učiteljica”, kako voli za sebe reći Mirna. Ona taj sat dijeli na četiri dijela. Za svaki razred po desetak minuta. Kad se uzme da u jednom radnom danu ima najmanje četiri sata, za Mirnu to znači najmanje šesnaest priprema, puno nastavnog materijala, udžbenika.

- Dok jedni tiho rade, vježbaju, ponavljaju, ja s drugima učim novu nastavnu jedinicu. Najviše vremena, poglavito na početku, trebaš posvetiti prvašima jer ovi drugi učenici su već navikli na ovakvu organizaciju odgojno-obrazovnog procesa - nadodat će Mirna, koja ima spreman odgovor i za kurikularnu reformu i “Školu za život”.

- Ja ću raditi kako sam i radila. Dakako da ću rado prihvatiti sve ono što je dobro za učenike, ali vjerujte mi da je u ovakvim uvjetima teško ostvarivati sve ono što se u ovom trenutku od nas traži. Znam da su i druge moje kolegice koje rade u ovakvim uvjetima s puno pitanja, na koja, nažalost, ne dobivamo odgovore. Od ove školske godine, između ostalih, i učenici prvog razreda su obuhvaćeni novim programima u “Školi za život”, kako će to biti izvedlivo u četverorazrednoj kombinaciji, najbolje bi bilo da navratite na kraju ove školske godine, tad ću biti ‘pametnija’ - kroz smijeh kaže Mirna.