Često slušamo kako stariji tvrde da je za vrijeme Tita bilo bolje, navodno su svi imali za dostojanstven život, a mogli su si priuštiti i nove aute. Ipak, povijest nas uči kako je to trajalo kratko i da su zlatne sedamdesete otišle u povijest zbog nedostatka ekonomskoga pokrića, što je rezultiralo bankrotom države 1984. godine. No vratimo se onome što je nama bitno.
Prema nekim podacima, prosječna plaća sedamdesetih godina iznosila je između 500 i 1000 DM, a ako preračunamo u današnje kune to iznosi 1875 ili 3750 kuna. Iako se za današnje pojmove ovo čini nedovoljnim za ikakav život, a kamoli dostojanstven, u 'ono vrijeme' se s 500 DM živjelo sasvim solidno i bez oskudijevanja u bilo čemu, piše Auto start.
Danas je teško doći do podataka koliko su automobili u zlatno doba 'Juge' točno koštali, ali naša je procjena, prema nekim informacijama, da su najjeftiniji poput 'fiće', Yuga i 'stojadina' stajali od dvije do četiri tisuće eura. Uzmemo li u obzir da se danas, zbog nedostupnosti relevantnih podataka, to računa u mjesečnim plaćama dolazimo do podatka kako ih je za nov Yugo trebalo izdvojiti između 12 i 20.
Potkraj sedamdesetih najjeftiniji auto definitivno je bio takozvani 'fićo', koji se mogao kupiti već za šest mjesečnih plaća, odnosno 500 DM. Uzmemo li u obzir godišnju inflaciju danas bi taj auto koštao 47.000 kuna ili osam prosječnih hrvatskih plaća. Usporedbe radi, u Hrvatskoj je najjeftiniji automobil Renault Twingo koji se može kupiti za 67.900 kuna ili 11 prosječnih plaća Hrvata.
Prema navedenim podacima, nije teško zaključiti kako je tada bilo bolje, no ipak valja imati na umu da su automobili iz uvoza bili dva do tri puta skuplji od onih proizvedenih u granicama bivše države ili 'savezničkih socijalističkih država'.