Terorističke prijetnje u svijetu dovele su do hitne potrebe za uvođenjem sustava koji će otkrivati nuklearne materijale koji mogu poslužiti za izradu “prljave bombe”. Takav detektor razvija se na Ruđeru.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
Dr. sc. Ivana Capan (40), viši znanstveni suradnik na Institutu “Ruđer Bošković”, voditeljica je projekta E-SiCure, koji razvija detektor za kontrolu tereta u pomorskim lukama i otkrivanje posebnih nuklearnih materijala.
POGLEDAJTE VIDEO:
NATO-ov program za Hrvatsku
- Moja ideja je bila taj projekt. Mi smo predložili, napisali i pobijedili na natječaju. To je jedan od najvećih projekata iz NATO programa ‘Znanost za mir i sigurnost u Hrvatskoj’, a počeo je 20. 9. 2016. Radimo na detektorima za kontrolu tereta u pomorskim lukama koji će otkrivati nuklearne materijale, poput uranija, polonija i sličnih - rekla je Capan, koja na Institutu radi od 2001., kad je diplomirala fiziku na PMF-u u Zagrebu. Samo istraživanje se temelji na modifikaciji širokopojasnog poluvodiča silicij karbida.
- Ideja je unaprijediti taj materijal i iskoristiti sva njegova fizikalna dobra svojstva te napraviti od njega efikasan detektor za detekciju specijalnog nuklearnog materijala. Svi projekti moraju imati krajnjeg korisnika, a u našem slučaju bi to bila Carinska uprava u Hrvatskoj. Ideja jednog neutronskog detektora je da se on koristi na granicama i u lukama za detekciju ako netko pokušava švercati nuklearni materijal. To nije detektor koji može detektirati gama ili x zračenje, nego on detektira neutrone koji dolaze iz specijalnog nuklearnog materijala koji se može iskoristiti za proizvodnju prljavih i nuklearnih bombi - rekla je Capan.
Inače, “prljava bomba” sastoji se od eksploziva koji je okružen radioaktivnim materijalom. Kad takva bomba eksplodira, radioaktivni materijal se rasprši u sitne čestice po površini te je kontaminira. “Prljava bomba” se razlikuje od nuklearne bombe jer nema udarnog vala i velikog razaranja, ne nastaje “gljiva” nakon eksplozije i nema toplinskog zračenja. Institut “Ruđer Bošković” je voditelj projekta vrijednog 400.000 eura, a zemlje partneri su Australija, Japan, Portugal i Slovenija. Capan smatra da je pri odabiru Instituta “Ruđer Bošković” bilo i geopolitičkih interesa.
Testiranje u Ljubljani
- NATO kao takav ne financira sve znanstvene projekte. Oni imaju imaju predefiniranu listu kakve će projekte financirati. Upravo zbog tog porasta prijetnji od terorizma, mogućnosti da ljudi švercaju jedan takav nuklearni materijal, a činjenica je da smo mi vanjska granica EU, zapravo je i pridonijelo da dobijemo taj projekt - rekla je Capan te dodaje kako je posao zahtjevan, jer jedino ona komunicira s Bruxellesom, a radi na izvještajima od znanstvenog, tehničkog pa do financijskog. Projekt jako dobro napreduje i imaju tri godine kako bi ga završili.
- Na pola smo puta, razvijamo i prototip, a testiranje prvog prototipa imat ćemo krajem svibnja. Testirat ću ga na nuklearnom reaktoru u Ljubljani - rekla je Capan.