U ovoj školskoj godini prošli smo nevjerojatne situacije, a nitko nema pojma što nas u školama čeka za tek nekoliko mjeseci i pod kojim vodstvom. Pritom nam u škole nam ulazi novih 37.000 učenika, uz sve one koji su ostavljeni na vjetrometini ove rastrgane reforme. Škola na daljinu zbog epidemije korone bi se vrlo lako mogla vratiti, no zbog brojnih problema upitno je kako će izgledati najesen. Sve što se događalo i u posljednje četiri godine, od velikog prosvjeda za nastavak Cjelovite kurikularne reforme, ukazuje na to da politika ne želi pustiti da obrazovnim sustavom upravlja struka i profesionalizam.

Stoga ćemo u 24sata nastaviti inzistirati na suvremenim reformama, školstvu koje nije poluga za zapošljavanje podobnih i sustavu koji postoji zbog svih nas, a najviše zbog naše djece koja trebaju znanje za bolju budućnost.

A što bi bilo najhitnije mijenjati u hrvatskom školstvu, pitali smo neke od najvećih stručnjaka za obrazovanje i prava djece u Hrvatskoj:

Piše: Nikola Pastuović, jedan od najvećih stručnjaka za obrazovanje, voditelj tima koji je izradio Državni pedagoški standard

'Naše je obrazovanje još bolje od društva čiji je dio'

"Nedostatci našeg obrazovnog sustava su strukturni i nestrukturni. Glavna strukturna slabost našeg predtercijarnog obrazovanja je prekratko trajanje primarnog obrazovanja, čije je optimalno trajanje šest a ne četiri godine, te prekratko trajanje osnovnog obrazovanja jednakog za sve. Uz to, veliki je problem nedovoljan obuhvat djece predškolskim odgojem. I što ono nije besplatno.

Nestrukturni nedostatci su na strani ulaza u sustav, tj. nedostatni “resursi”, te u “transformacijskim procesima” u školi kojima se učenici/polaznici osposobljavaju. Ali za što? Za ocjenu ili “za život”? Prema kakvim programima? Svi su “resursi” u našem obrazovanju na granici održivosti. Novac, programi, zgrade, oprema i poučavatelji. Sustav još funkcionira zahvaljujući kvaliteti njegovih ljudskih potencijala. Obrazovanje je, uz zdravstvo, naš najkvalificiraniji društveni podsustav. Naše je obrazovanje još bolje od društva čiji je dio. Kako dalje? Pa imamo Strategiju o tome. Trebamo li je “popraviti? Ako da, na temelju čega - dojmova ili podataka?

Takozvana kurikularna reforma dio je obrazovne reforme. No ta parcijalna promjena izložena je, ideološki i konceptualno, različitim pritiscima. Nema suglasja o temeljnom pitanju: za što treba osposobljavati građane Republike Hrvatske, pa se odgovori kolebaju izmedu modernizacije i retradicionalizacije. Strukturna promjena sustava u obliku produljenja osnovnog obrazovanja se više i ne spominje, a ideja obrazovanja odraslih posve je izvan fokusa makar je cjeloživotno ucenje temeljna ideja moderne reforme obrazovanja.

'Više odgaja sudska praksa nego školski odgoj'

Sve se promijenilo pa i nastavnički “posao”. Učiteljstvo se profesionaliziralo i standardiziralo nacionalnim obrazovnim standardima. Standardizacija ima prednosti i nedostataka. Ona ograničava nastavničku “samovolju”, ali i kreativnost. Svojevrsno je rješenje u jačanju profesionalizacije nastavničkog kadra. Nije da nastavnici ne znaju što treba poučavati, već je problem kako ta znanja, vještine, vrijednosti i navike posredovati.

Današnja su djeca i zahtjevnija i “problematičnija”. Ulaze u školu s više znanja i dilema. Izvori su znanja raznovrsniji i dostupniji, a slično je i s odgojnim čimbenicima i u školi i u obitelji. Kako se vrijednosti i stavovi najviše uče po modelu, a modeli su uspješni pojedinci, što ako su društveno uspješni oni koji nisu moralni? Kako se uči cijeli život, tzv. tercijarna socijalizacija u odraslosti potire efekte primarne i sekundarne. U slobodnom prijevodu mogli bismo reci da, primjerice, više odgaja sudska praksa nego školski odgoj."