Cirkulacija tj. kretanje topline u vanjskom stjenovitom plaštu Zemlje zaslužna je za istovremeno smrzavanje i topljenje unutarnje jezgre našeg planeta, otkrili su znanstvenici sa Sveučilišta Leeds. Ta bi im saznanja mogla omogućiti bolje razumijevanje kako je unutarnja jezgra formirana te kako se vanjski dio jezgre ponaša kao 'geodinamo' koji proizvodi magnetsko polje Zemlje.

- Porijeklo magnetskog polja i dalje nam ostaje nepoznanica, jer ne možemo ići do centra jezgre i prikupljati uzorke, već se pouzdajemo u mjerenja na površini planeta i računalne modele koji nam govore što se zbiva u jezgri - kaže voditelj studije, dr. Jon Mound.

Objašnjava da je unutarnja jezgra sastavljena od čvrstog željeza veličine mjeseca, a okružena je dinamičnim vanjskim omotačem koji se sastoji od legure željeza i nikla, visokog viskoznog plašta i čvrste površine koja oblikuje tlo na kojoj živimo. 

Tijekom milijarde godina, Zemlja se hladila iz smjera iznutra prema van, uzrokujući djelomično smrzavanje željezne jezgre, a unutarnja je jezgra zbog ukrućivanja i smrzavanja kristala željeza u prosjeku rasla oko milimetar na godinu.

- Naš model nudi jednostavno objašnjenje koje sugerira da je cijela dinamika jezgre na neki način povezana s tektonskim pločama, što uopće nije vidljivo iz opažanja površine Zemlje - rekao je dr. Mound za Daily Mail.

Zbog procesa konvekcije, toplina se oslobađa zbog hlađenja jezgre na putu prema površini, a konvekcijske sile uzrokuju odlazak topline na površinu dok hladnoća ponovno odlazi do jezgre. Vrućina pokreće "geodinamo" što uz rotaciju Zemlje generira magnetsko polje, objašnjavaju stručnjaci. Oni su upotrijebili računalni model konvekcije u vanjskoj jezgri, a ti su podaci uz one seizmološke, pokazali da protok topline varira o strukturi plašta Zemlje na tome mjestu.

Tako je u dva velika područja ispod Afrike i Pacifika, gdje je Zemljin plašt veće temperature od prosjeka, manje vrućine izlazi iz jezgre, ali vanjski su slojevi jezgre toliko vrući da uzrokuju ponovna topljenja čvrste unutarnje jezgre.

- Teorije lokaliziranoga topljenja mogle bi objasniti moderna seizmička zapažanja, primjerice zašto seizmički valovi putuju brže kroz neke dijelove jezgre nego druge - smatra suvoditelj studije, dr. Sebastian Rost.