Prostor je laboratorij za rad s 16mm i super 8 vrpcama, gdje su na zidovima o štrik obješene filmske vrpce, a mala crna komora ispunjena je kemikalijama.
POGLEDAJTE VIDEO: Analogni film teško se razvija
Za snalaženje u tom prostoru Ejla ima sva potrebna znanja. Snimanje, razvoj filmske vrpce, montaža, sve to za Ejlu predstavlja način vizualnog izražavanja.
Postupak snimanja filma ovim načinom zahtjeva određene vještine, od baratanja s kamerom, korištenja kemikalija za izradu vrpce te naposljetku montaža.
Ejla koja je savladala ove vještine, zajedno s ostalim pripadnicima Klubvizije, pomaže i drugim mladim filmašima i entuzijastima u učenju o istima.
Danas se analogni film koristi većinom u umjetničkim i nekomercijalnim projektima, premda je do prije dvadesetak godina bio standardni film koji su filmaši koristili. Sa smiješkom na licu Ejla nabraja filmove snimane na ovim vrpcama (neki dijelovi posljednjeg Batmana snimljeni su na vrpci) i kako su snimatelji koji su se koristili ovim kamerama mnogo ekonomičnije i stručnije iskorištavali filmsku vrpcu, jer se ona ručno montirala.
POGLEDAJTE VIDEO: "Proizvođači traka i kemije nemaju profita od toga"
Iako je njegova upotreba minimalna, u najužim i najistaknutijim umjetničkim krugovima, snimatelji se i dalje hvale svojim djelima na "super osmici" ili "šesnaestici". Za tu svrhu umjetnici vrlo često imaju svoje laboratorije za razvijanje vrpci, u kojima nastaju neka od najzanimljivijih umjetničkih djela.
Kvaliteta slike je, otkriva nam Ejla, bolja na analognoj slici nego na digitalnoj. Razlog tomu je sastav vrpce, emulzija koja čini bazu filmske trake sačinjena je od smjese prirodnih materijala koja se dobiva iz životinjskih kostiju i drugih kemikalija. To je ujedno i razlog osjetljivosti vrpce na svjetlost. S druge strane, digitalni format niz je 0 i 1 koje čine sliku.
Premda je digitalni format danas mnogo zastupljeniji i korišteniji, efekt i kvaliteta koja se postiže analognim snimanjem još uvijek je poželjna.