Njih dvije su se upoznale 29. siječnja ove godine u Poliklinici Glavić u Zagrebu, u koju su obje trebale krenuti na rehabilitaciju kako bi prohodale i izbjegle invalidska kolica. Ivana je imala sav potreban novac za svoju skupu rehabilitaciju, ali Lana, koja boluje od hemipareze lijeve noge i epilepsije, nažalost nije.
- Prije pet godina dobila sam tumor u leđnoj moždini. Imala sam strašne bolove u donjem dijelu leđa, ali me nitko nije htio poslati na magnetsku rezonancu jer su smatrali da bolove imam zbog sjedećeg položaja u kojem sam na poslu. Imala sam 28 godina pa sam im bila premlada za bilo što ozbiljno. Dali su mi fizikalnu terapiju bez dijagnoze i ta je terapija uzrokovala nagli rast tumora. Situacija se iznenada pogoršala - prisjeća se Ivana, koja radi u naselju u kojem živi Lana.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Oduzela se od struka na niže. U bolnici su pronašli tumor i hitno ga operirali. Iako je operacija odrađena odlično, Ivana nije mogla micati nogama niti je u njima imala ikakav osjet. Liječnici su njezinoj obitelji rekli da se pripreme na to da će možda ostatak života provesti u invalidskim kolicima.
- U bolnici sam bila mjesec dana i zadnji tjedan pomakla palac. Zbog tog milimetarskog pomaka poslali su me na rehabilitaciju u Varaždinske toplice, gdje sam provela pet mjeseci. Treći mjesec sam uspjela prohodati i stati na štake. Četiri godine rehabilitirala sam se kod kuće. A onda sam na televiziji vidjela prilog o toj poliklinici i odlučila im se javiti. Kad su dobili moje papire, rekli su mi da dođem na pregled i to je bilo prvi put nakon četiri godine da mi je netko dao nadu da postoji mogućnost da hodam bez štaka - priznaje kozmetičarka Ivana, koja je potom dobila i cjenik predviđen za tri mjeseca predstojećih terapija. Našla se pred zidom jer je tjedan rehabilitacije koštao 10.200 kuna. Obitelj, prijatelji, čak i poslodavac, rekli su joj da tu priliku ne smije propustiti i putem medija su organizirali prikupljanje pomoći za njeno liječenje. Potreban iznos brzo su sakupili i Ivana je krenula s rehabilitacijom.
- Terapije su bile užasno naporne: vježbanje šest dana u tjednu, pet sati dnevno, bez pauze. Tek u sedmom tjednu vidjeli su se rezultati. Uspjela sam se sama popeti stubama, što mi je posljednjih pet godina bilo nezamislivo - kaže Ivana, koja je nakon sakupljenog potrebnog iznosa zatvorila humanitarni račun i akciju zahvalivši svima. Liječnici su joj samo okvirno rekli koliko će joj novaca trebati, a kasnije se uspostavilo ima oko 10.000 kuna viška.
- Vidjevši svu bolesnu djecu koja su se tamo liječila, a bila u gorem stanju nego ja, rekla sam sama sebi da ću višak novca koji mi ostane dati nekom drugome tko je u istoj potrebi. Ostalo mi je novca za platiti jedan tjedan terapije nekome. Sudbina je htjela da k meni u salon dođe Lanin tata Saša, čovjek kojeg do tada nisam poznavala. Vidio je moj poziv u pomoć i htio me upoznati. Rekao je kako njegova kći ima problem te da 29. siječnja kreće u tu polikliniku te da su prikupili novca samo za nekoliko tjedana rehabilitacije. Savjetovala sam mu da potraži pomoć medija jer je to i meni pomoglo. No oni su novac sakupljali unutar obitelji, preko prijatelja i poznanika. Za kasnije su planirali dignuti kredit - kaže Ivana.
Čim je shvatila da će joj ostati novca, odlučila je sve što ima pokloniti maloj Lani, koju je i upoznala 29. siječnja, kad je i ona imala zakazan termin u poliklinici. No Lana nije imala sreće. Treći dan rehabilitacije dobila je epileptični napadaj i daljnje liječenje je odgođeno.
- Lana je rođena kao zdravo dijete. Nitko nam na porođaju nije rekao da je ostala bez kisika 5-6 sekundi, što je bilo dovoljno da se u njenome mozgu dogodi greška. Tek kad je prohodala, s 14 mjeseci, saznali smo da ima i hemiparezu, a ubrzo je dobila i teški epi napadaj, koji je jedva preživjela. Bila je na aparatima dva dana i liječnik nam je rekao da je u Božjim rukama. Sve to događalo se a da nismo uopće znali da ona ima neke probleme pa su i doktori danima tražili dijagnozu - kaže Lanin tata Saša Roža, koji je od tog dana sve svoje vrijeme posvetio kćerinu liječenju i rehabilitaciji. Vodili su je na terapije i vježbe hodanja diljem Hrvatske. Djevojčica se uspjela razviti toliko da može hodati na obje noge, no hemipareza u lijevoj nozi nije ni malo bezazlena.
- Rekli su nam da nam je sada doista krajnji trenutak da nešto konkretno učinimo s tom nogom jer je velika šansa da Lana završi u kolicima. Kad sam čuo za tu polikliniku, odmah sam otišao k njima i rekli su da će moju Lanu primiti. Tjedan njene rehabilitacije košta 9000 kuna i mi smo novac počeli sakupljati među obitelji i prijateljima. K Ivani sam otišao kako bih se informirao i ispalo je da ona i moja Lana imaju isti dan termin prijema - priča tata Saša. Zbog djevojčičina epileptičnog napadaja sad mora čekati deveti mjeseci kako bi opet krenula.
- Epi napadaje smo terapijama stavili pod kontrolu i nije ih imala gotovo godinu dana, no tamo se dogodio neki okidač i dobila ga je. Lana svakog dana pije mnoštvo lijekova, a sad je dobila i dodatne za napadaje. Ovo ćemo vrijeme iskoristiti za prikupljanje novca koji nam je potreban jer smo do sada prikupili oko 35.000 kuna, a potrebno nam je oko 120.000 kuna - kaže Saša. U poliklinici Glavić potvrdili su nam da Lana sada mora napraviti razne pretrage te da će se, ako one budu u redu, liječiti kod njih.
- Voljela bih da i Lanina priča završi lijepo kao moja i da nakon terapije krene u školu, koju zbog bolesti još nije upisala - otkrila je Ivana. Račun za pomoć malenoj Lani Roža otvoren je u HPB-u i broj je HR9423900013102303783