Kobnog Badnjaka 1945. godine George i Jenny Sodder u požaru su ostali bez petero djece koja su ostala zarobljena u njihovom domu u Fayettevilleu u Zapadnoj Virginiji. Njih dvoje uspjeli su izaći van, ali djeci nije bilo pomoći. Vatrogasci su satima nakon požara pretraživali zgarište uništene kuće, ali tijela petero od devetero djece nikada nisu pronašli.
Ova misteriozna priča već preko 70 godina golica maštu mještana Fayettevillea. Neprestano se pitaju - je li vatra bila toliko jaka da je uništila tijela ili je u pitanju nešto sasvim drugo?
Za obitelj Sodder ta je Badnja večer bila uobičajena - roditelji George i Jenny, inače talijanski migranti, s najmlađom kćeri 2-godišnjom Silvijom, otišli su spavati dok su se četvero starijih Moris (14), Marta (12), Louis (9), Jenny (8) i Betty (5) ostali igrati u prizemlju. Najstarija djeca, John (23) i George Jr. (16), već su bili spavali, kao i najstarija sestra Marion.
Oko ponoći je već cijela obitelj spavala, no ubrzo je u radnoj sobi zazvonio telefon. Jenny je podignula slušalicu i s druge strane linije čula samo čudan smijeh. Pomislila je da je netko nazvao krivi broj i krenula natrag u krevet. Na putu do sobe primijetila je da su vrata otključana i svjetla upaljena, no u tako brojnoj obitelji to nije bilo ništa čudno. Te se noći još jednom budila kada je čula tup udarac i kotrljanje za koje je pomislila da dolazi s krova.
Sat kasnije nastao je kaos. Dim se počeo širiti iz Georgove radne sobe pa su Jenny, George, Silvija, John, George Jr. i Marion izletjeli iz kuće, no petero mlađih ostalo je zarobljeno jer je vatra počela gutati stepenište koje je vodilo do njihovih soba.
U tim trenucima kao da se sve urotilo protiv obitelji - njihov kamionet nije htio upaliti, telefonske linije kod susjeda odjednom nisu radile, a vatrogasci su do požarišta putovali čak 7 sati.
Očevidom je utvrđeno da je uzrok požara 'loša instalacija', no roditelji nisu željeli prihvatiti takvo objašnjenje te su vjerovali da je požar podmetnut.
Glava obitelji, George Sodder je, zapravo, mjesecima ranije primio prijetnje nakon što se posvađao s agentom za osiguranja čiju je ponudu odbio. Pale su teške riječi, a prodavač osiguranja nije podnio što je Sodder javno opsovao Benita Mussolinija.
Navodno je cijelu obitelj prokleo riječima 'Kuća će ti nestati u dimu i djecu će ti progutati vatra! Platit ćeš za uvrede Mussoliniju!'.
Vatrogasci Sodderima nisu odmah rekli da su ipak pronašli ljudske kosti na zgarištu, ali je utvrđeno da nisu pripadale djeci pa su zaključili da su podmetnute.
Dvije godine poslije George i Jenny pisali su osobno direktoru FBI-ja Edgaru Hooveru te dobili odgovor da je lokalna policija zaključila slučaj, ali i da odbija suradnju. Cijelom državom postavljeni su plakati, u potragu za djecom uključili su se i mediji no bez rezultata.
A onda, 20 godina kasnije, Sodderovi su primili pismo bez povratne adrese. U omotnici je bila slika te se činilo da je na njoj Louis, jedno od nestale djece. Na poleđini je pisalo 'Louis Sodder. Volim brata Frankieja.'
Šokirani roditelji ponovno su pokušali istražiti sudbinu svoje nestale djece, no nisu uspjeli. Umrli su prije nego su došli do ikakvih saznanja, a cijeli slučaj do danas je ostao neriješeni misterij.