Tijekom Hladnog rata SSSR je lansiranjem Sputnika 1 1957. godine preuzeo vodstvo u tzv. 'Utrci za svemir'. Ne samo da su prvi u svemir poslali satelit, već i čovjeka. To razdoblje danas je u SAD-u poznato pod imenom ' Sputnička kriza ', a zbog njega su se Amerikanci upustili u brojne nove projekte i istraživanja, ali i osnivanja DARPA-e i NASA-e.

Jedna od najluđih ideja iz toga razdoblja je i projekt 'A119' . Iako je njegovo puno ime bilo ' Studija putovanja na Mjesec ', njegov je cilj bio - pazite sad - gađanje Mjeseca nuklearnim oružjem .

Još bizarniji bili su motivi Amerikanaca. Oni su, naime, odlučili 'rasturiti' Mjesec iz krajnje djetinjastih pobuda . S obzirom da su Rusi bili mnogo bliži koračanju na Mjesec, SAD je po principu ' ako neću ja, nećeš ni ti ' odlučio bombardirati Mjesec i tako na prljavi način odnijeti pobjedu u 'Utrci za svemir'.

Smatrali su da će to pod a) uplašiti Sovjete, te pod b) povećati moral Amerikanaca i njihovu potporu za još veća ulaganja u svemirski program.

'Ameri' su zaista okupili tim ljudi koji bi razmatrao moguće posljedice nuklearnog udara na površini Mjeseca. Istraživanja su trajala sve od uspostave projekta 1958., pa do 1962 godine. U isto vrijeme, američki su mediji prenosili navodne glasine da Sovjeti na Mjesecu planiraju aktivirati hidrogensku bombu i to na obljetnicu Oktobarske revolucije. Ako ne uspiju pogoditi Mjesec, pisali su, projektil bi se mogao vratiti na Zemlju i možda čak i pogoditi SAD.

U Chic agu je osnovan i institut koji se bavio proučavanjem mogućih koristi eksplozije za znanost, utjecaj na površinu Mjeseca te vidljivosti sa Zemlje. Vidljivost eksplozije je bila jedna od najbitnijih stavki cijelog projekta jer su Amerikanci željeli da stanovništvo SAD-a može vidjeti eksploziju golim okom .

Zračne snage SAD-a odlučile su da će prema Mjesecu lansirati relativno malu nuklearnu glavu od 'tek' 1,7 kilotona . Za usporedbu, atomska bomba bačena na Hirošimu imala je između 13 i 18 kilotona . Iako su izračunali da bi eksplozija zaista bila vidljiva sa Zemlje, projekt je već 1959. ugašen.

Naime, odgovorni su zaključili da bi javnost mogla negativno reagirati, te da bi moglo doći do posljedica i na samoj površini Zemlje ukoliko nešto pođe krivim smjerom i projektil se zaista - vrati. Postojala je također mogućnost da će eksplozija onemogućiti dolazak na površinu Mjeseca kao i eventualnu kolonizaciju u daljoj budućnosti. SAD se također bojao mogućnosti militarizacije svemira što s obzirom na tenzije u Hladnom ratu uopće ne bi bilo nemoguće.

Zanimljivo, Projekt A119 ostao je u potpunoj tajnosti sve do sredine 1990. godine kada je na tajne dokumente 'naletio' pisac Keay Davidson dok je radio istraživanja za potrebe biografije Carla Sagana, piše The Guardian . U međuvremenu su se glasine da su Sovjeti pokušavali napraviti istu stvar pokazale istinitima. Kao što sada znamo, i oni su odustali od jednog od najbizarnijih projekata ionako ludostima prepunog Hladnog rata.

SAD se potom koncentrirao na slanje čovjeka na Mjesec. U tome su i uspjeli 1969. godine u sklopu misije ' Apollo 11 ' i pošteno odnijeli pobjedu pred Sovjetima.