Godine 1920. je zbog promjene urbanističkog plana u San Franciscu premješteno 30 tisuća grobova. No, jedan od njih ostao je netaknut, a na njemu je sagrađena kuća. Tek kada je i ona nedavno djelomično srušena, pronađen je brončani lijes sa staklenim oknima. U njemu je prije oko 145 godina na posljednji počinak otišla trogodišnja djevojčica. 

O njoj se zasad ne zna ništa, a tako će vjerojatno i ostati. Iako je od njenog pokopa prošlo gotovo stoljeće i pol, koža i kosa djevojčice ostali su očuvani, kao i njena bijela haljina, najvjerojatnije zahvaljujući kvaliteti lijesa koji je odolio zubu vremena. Među njenim se ručicama još nazire sasušeni cvijet, kao i nekoliko njih u njenoj kosi, piše Daily Mail. 

Građevinski radnici lijes su pronašli sasvim slučajno usred renovacije obiteljske kuće Ericke Kerner, na oko metar dubine. 

- Njena kosa još je bila tu, kao i nokti i cvijeće prosuto po cijelom tijelu. Kakav je to prizor bio, prisjetio se za KTVU Kevin Boylan, jedan od radnika koji su pronašli lijes.  

Ono što je najviše zaprepastilo Ericku Kerner je zakon prema kojem je lijes djevojčice postao njena briga. U tom trenutku pokušala je učiniti jedinu ispravu stvar koju je mogla - nanovo pokopati lijes djevojčice. No, to prema zakonu nije mogla učiniti bez postojeće potvrde o smrti. Zaista bizarno. 

Tijelo djevojčice u međuvremenu se počelo ubrzano raspadati s obzirom da su istražitelji naredili da se lijes nakratko otvori. 

- To zaista nije u redu. Ako je grad prije sto godina odlučio premjestiti 30 tisuća tijela, ne vidim zašto ista stvar ne bi mogla biti učinjena i s ovim lijesom, izjavila je Kerner za medije te priznala kako se osjeća vrlo loše zato jer djevojčica nije dostojanstveno pokopana, već je nekoliko dana ležala u njenom vrtu. 

'Lijes bi sigurno netko pokušao ukrasti, za vještičarenje i okultne obrede...'

Nasreću, pomoći joj je odlučila udruga koja se bavi organizacijom pokopa za neidentificiranu djecu, pa je lijes s trogodišnjom djevojčicom trenutno smješten u lokalnoj mrtvačnici. 

- Ta je djevojčica bila nečije dijete. Morali smo reagirati. Da se pročulo da toliko star lijes leži u nečijem vrtu, sigurno bi bilo pojedinaca koji bi ga željeli ukrasti. Ljudi koji se bave vještičarenjem i sličnim stvarima, izjavila je Elissa Davey, predsjednica udruge 'Vrt nevinosti'. 

Oni svu neidentificiranu djecu pokapaju s dekicom, igračkom i pjesmom napisanom baš za njih, a daju im i ime. 

Čini se da će tako nekada raskošni lijes trogodišnjakinje s cvijećem u kosi na kraju ipak završiti u dobrim rukama, unatoč svim problemima koje uzrokuje birokratski aparat San Francisca.