1. Isus nije rođen 25. prosinca
Biblija uopće ne spominje datum rođenja Isusa Krista. Mnogi povjesničari stoga vjeruju da je rođen u proljeće s obzirom da u Bibliji postoje opisi pastira koji vode stoku na ispašu. No, teolozi nisu bili toliko složni pa su Božić smještali u termine kroz cijelu godinu.
Jedan Aleksandrijski biskup rođenje Isusa smjestio je na 18. studeni, dok spis 'De Pascha Computus' pronađen u Sjevernoj Africi spominje 28. ožujak. Datum 25. prosinca službeno je određen tek u 4. stoljeću kada je Crkvom predsjedao papa Julius I.
Slučajno ili ne, na taj se datum od davnina slavilo cijelo mnoštvo paganskih praznika poput rođenja Mithre ili Saturnalie .
2. Božić u Hrvatskoj kao nacionalni praznik
Božić je nacionalnim praznikom u Hrvatskoj proglašen 1990. godine, a prvi hrvatski Ustav neslužbeno se zove i 'Božićni ustav' s obzirom da je donesen 22. prosinca 1990. godine.
3. 'Zvončići' nisu napisani za Božić
Autor jedne od najpopularnijih božićnih pjesama, James Lord Pierpont, Zvončiće je napisao s namjerom da se pjevaju na američki Dan zahvalnosti. Taj se praznik u Bostonu obilježavao ludim utrkama sanjkama i ispijanjem ogromnih količina ruma što je Pierpont jednostavno obožavao.
U privatnom je životu, svjedoče povjesničari , bio pravi gad. Nakon što mu je žena umrla, malu djecu jednostavno je - napustio.
4. Isus je rođen u špilji
Kada zamišljamo rođenje malog Isusa, obično nam je u glavi - štalica. Tako je to prikazano u knjigama, na ilustracijama, pa i na jaslicama koje stavljamo ispod božićnih drvaca.
No, prema Lukinom evanđelju, Isus je zapravo rođen u - špilji. Čak je i Bazilika Rođenja Isusova u Betlehemu sagrađena nad špiljom za koju se vjeruje da je u njoj rođen Isus.
5. Xmas je zapravo izvorni naziv Božića
Pojam 'Xmas' obilno se koristi i u Hrvatskoj već godinama i to isključivo u marketinške svrhe. Radi se o skraćenici od engleske riječi za 'Christmas'. Mnoge je vjernike to razljutilo jer su u tome vidjeli brisanje Isusa (Christ) iz Božića (Christmas).
No, njihova ljutnja samo je nepoznavanje povijesti kršćanstva. Naime, 'kršćanstvo' ('Christianity') se na engleskom jeziku sve od 1100 godine pisalo kao 'Xianity'. Pojam je 1551. evoluirao u 'X'temmas' i na kraju u 'Xmas'. Slovo 'X' u nekim je kulturama u određenim razdobljima bio simbol Isusa Krista.
6. Ukrašavanje božićnog drvca relativno je novi običaj
Još prije nego što se Europom proširilo kršćanstvo, Nijemci su ukrašavali zimzelena stabla kako bi unijeli šarenilo u tamu za vrijeme zimskog solsticija. Tu tradiciju tek su stoljećima kasnije preuzeli kršćani. Naime, prvo 'Božićno drvce' izloženo je u Strasbourgu u 17. stoljeću, a u SAD se običaj proširio tek s dolaskom imigranata iz Njemačke.
Kada se kraljica Viktorija udala za princa Alberta 1840. godine, on je tu tradiciju prenio i u Englesku iz koje se kroz naredno stoljeće proširila ostatkom Europe.
7. Duh Božića zaustavljao je i ratove
Pet mjeseci nakon početka krvavog i mučnog Prvog svjetskog rata, trupe duž Zapadne fronte na Badnjak su objavile prekid vatre kako bi zajednički zapjevale božićne pjesme, razmijenile darove i - zaigrale nogometnu utakmicu.
Događaj iz 1914. godine kasnije je nazvan ' Božićnim primirjem ', a u njemu su s jedne strane bili Saveznici, a s druge - Nijemci. To je jedan od posljednjih primjera 'ratnog viteštva'. Nažalost, rat je potrajao još godinama.
8. Božićne pjesme svojim autorima godišnje donose pravo bogatstvo
'Merry Christmas Everybody' bendu 'Slade' donosi više od pola milijuna funti godišnje. Druga najizvođenija božićna pjesma je 'Fairytale of New York' koja Poguesima donosi oko 400 tisuća funti godišnje. Na trećem je mjestu 'All I Want For Christmas Is You' sa zaradom oko 350 tisuća funti godišnje.
Godišnju zaradu najslušanijih božićnih pjesama uživo možete pratiti na PrezzyBox.com .
9. Djeca glume da vjeruju u Djeda Božićnjaka kako ne bi razočarala roditelje
Nakon što roditelji godinama glume da Djed Božićnjak zaista postoji, uloge se kasnije mijenjaju. Naime, najnovija su istraživanja pokazala da djeca u Djeda Božićnjaka u prosjeku vjeruju do svoje šeste godine. Većina djece nakon toga samo glumi da vjeruju kako ne bi, pazite sad, roditelje učinili nesretnima, piše britanski Mirror .
Fascinantno, zar ne?