- Otvori se pred našim očima Gospodinov grob, koji je vidljivo isječen u stijeni, u njemu su se vidjele figure dva anđela od kojih je jedan s natpisom na kome piše 'Uskrsnuo je nije ovdje', dok je drugi pokazujući grob navješćivao: 'Evo mjesta gdje je bio položen', zapisao je davne 1555. godine Lopuđanin fra Bonifacije Drakolica, hrvatski prelat i crkveni pisac koji je bio jedan od nekolicine ljudi koji su tada prisustvovali otvaranju Svetog groba.  

Enciklopedija.hr navodi da je Drakolica kao mladić pristupio Franjevačkom redu, obrazovao se u Parizu, a u Rimu se družio s Felicom Perettijem, svećenikom koji je kasnije postao papa Siksto V. Nakon toga je u Dubrovniku kao glavni predavač teologije predavao na franjevačkom teološkom učilištu, a 1550. godine je imenovan gvardijanom u Jeruzalemu i kustosom Svete zemlje. 

Upravo tada dobio je priliku franjevcima ishoditi povratak skrbništva nad svetim mjestima te obnovu bazilike Svetog groba, kada je na svoje oči vidio ploču koja je nakon toga ostala skrivena sve do prije nekoliko dana kada je grob otvoren pred kamerama National Geographica. 

Te 1555. godine, grob je otvoren 28. kolovoza u točno 16 sati, a cijeli tekst fra Drakolice dostupan je na web stranici župe Rožat. 

Nakon uvodnog dijela, fra Drakolica je zapisao:

- Kada je, uklonjen jedna od ploča  od alabastra koje je pokrivala Sveti grob, postavljena tu po Svetoj Jeleni da bi sa mogla slaviti žrtva svete mise, ukazalo nam se čudesno mjesto na kome je Sin Čovječji počinuo tri dana; kao da jasno vidimo otvorna nebesa, i onima koji su s nama bili.

- Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop i koji su posvuda isijavali snopove svjetla kao da su svijetle zrake sunca. Mi smo ga otkrili s duhovnom radošću i suzama, zajedno sa svima koji su bili prisutni.

- Na sredini svetoga mjesta nađosmo komad drveta, koji je bio tamo stavljen i zamotan u dragocjeno platno; čim smo ga uzeli u ruke te  s puno pobožnosti poljubismo,  u dodiru sa zrakom platno je potpuno nestalo, ostavljajući samo nekoliko zlatnih niti.  Uzimajući predragocjeno drvo vidjeli smo neke natpise , ali su potpuno izblijedili od vremena, tako da se nije mogla  pročitati nikakva potpuna rečenica, osim što je na samom početku na jednoj pergameni se moglo pročitati velikim  latinskom slovima «Helena Magni, zapisao je fra Drakolica. 

Nakon više od deset godina u Jeruzalemu, fra Dragolica je 1561. godine odbio službu apostolskog propovjednika s ovlastima u Ugarskoj, Erdelju, Poljskoj i Rusiji. Bio je i sudionik Tridentskog sabora, a u Jeruzalem se vratio 1563. kustos Svete zemlje. 

Već godinu kasnije imenovan je stonskim biskupom. Sam kraj života dočekao je u poprilično neobičnim okolnostima. Naime, nakon što je u njegovoj biskupiji jedan svećenik počinio ubojstvo, navodi Enciklopedija.hr, dubrovački ga je Senat protjerao 1581. godine pa je fra Drakolica nastavio djelovati na prostoru Temišvara. Nakon samo nekoliko mjeseci života tamo je i umro.