U to je vrijeme seks bio nešto jako grozno, nešto užasno što žene jednostavno moraju pretrpjeti. Tako je 1894. godine, Ruth Smythers napisala u najranijem znanom vodiču o seksu.
Nazvala ga je 'Nešto što treba pretrpjeti'. Vodič je trebao biti od pomoći mladim ženama da što lakše podnesu 'grozote' prvog seksa. Glavni Ruthin savjet ženama bio je da se seksaju malo, rijetko, ali s puno gunđanja. Potpuna suprotnost današnjem vodiču o seksu koji je napisala Holly Hollenbeck. Ona pak savjetuje žene da se seksaju što više mogu kako bi zadovoljile svoje potrebe koje su prirodne. Kako bi se pokazala dva potpuno različita stava o seksu, onaj otprije više od 100 godina i ovaj današnji, pročitajte par savjeta iz oba vodiča. Tako onaj prvi vodič savjetuje žene da se seksaju najviše dva puta tjedno. Koristeći glumu da ih boli glava ili da su umorne, trebale bi raditi i na smanjivanju te učestalosti vođenja ljubavi. Nakon seksa žene ne bi smjele pustiti muškarca da uživa u miru, trebale bi ga gnjaviti da mu ne padne napamet seksati se opet. Kod samog čina, žena bi trebala ležati gotovo nepomično u mraku, ne uzbuđivati supruga ni pod koju cijenu nego pustiti da sve što prije završi. Ako je počne zavoditi, žena bi trebala odmah promijeniti temu i prigovarati mu zbog svakakvih sitnica kako bi on izgubio volju. Ako je ne izgubi, najbolje bi bilo ugasiti svjetlo i nadati se da će 'to' što prije obaviti. Muškarcima prije 100 godina u Ruthino vrijeme definitivno nije bilo lako, pogotovo ako su im žene čitale i koristile savjete iz njezinog vodiča. Današnji vodiči potiču žene da preuzmu kontrolu te da potpuno uživaju u seksu. Žena bi trebala poticati i zavoditi svog dragog mijenjajući uloge i ispunjavati mu maštarije. Pričanje erotskih priča, davanje komplimenata dragom u svezi seksa, samo su neki od savjeta koji se mogu naći u današnjim, modernim vodičima seksa.