Obitelj Likov je 42 godine živjela u izolaciji u šumama Sibira bez kontakta s civilizacijom. Ta je odluka bila dobrovoljna, a u Sibir su krenuli 1936. godine.

Za obitelj je javnost saznala tek 1978. godine i to nakon što su ih pronašli geolozi. Pilot helikoptera koji je nadlijetao područje je prvi vidio tragove koji su dokazivali da na teško pristupačnom području netko živi. Vidio je brazde na njivi i zaključio da netko tu zemlju obrađuje. Geolozi su onda otkrili kućicu uz potok.

Kućica je imala samo jednu prostoriju, a pod je bio prekriven korama krumpira i ljuskama oraha. U njoj je živjela peteročlana obitelj Likov. Na čelu obitelji je bio starac Karp koji je pripadao ogranku ruske pravoslavne crkve poznatom pod nazivom "Stari vjernici". Kada su boljševici preuzeli Rusiju 1917. godine, "Stari vjernici" su bili progonjeni, a Karpovog brata su ubili 1936. godine. On je tada okupio obitelj i otišao u Sibir. Poveo je suprugu Akulinu, kćer Nataliju i sina Savina.

Tijekom života u Sibiru par je dobio još dvoje djece, Dimitrija i Agafiju. To dvoje djece nije vidjelo druge ljude sve do 1978. godine kada su ih našli geolozi.

Život im je bio težak. Borili su se s teškim vremenskim uvjetima. Radili su odjeću od konoplje i cipele od kore breze, a kada bi oluja uništila njihove usjeve, jeli su korijenje. Akulina je umrla od gladi, navodno vlastitom odlukom kako njezina djeca ne bi morala gladovati.

Iako su im geolozi nudili pomoć, obitelj ju je odbijala i uzeli su samo vilice, noževe, žitarice, papir i plamenik.

Nakon što su ih otkrili geolozi, počeo je pravi misterij.

Članovi obitelji su počeli umirati u razmaku od nekoliko dana. Kada je Dimitri dobio upalu pluća, geolozi su ponudili da ga helikopterom prebace u bolnicu, ali on nije htio napustiti obitelj. Nakon njega umrli su Natalija i Savin.

Nagađalo se da su umrli zbog bakterija i virusa kojima su ih zarazili geolozi jer obitelj nije bila u kontaktu s ljudima i njezini članovi nisu imali razvijeni imunitet. No pisac Vasilij Peksov, koji je 1992. godine objavio knjigu o ovoj obitelji, tvrdi da su Natalija i Savin umrli zbog otkazivanja bubrega.

Geolozi su pokušali uvjeriti Karpa i Agafiju, jedine preživjele članove obitelji da napuste šumu, ali su oni to odbili. Karp je umro 1988. godine, a Agafija je ostala živjeti sama. Prošle godine su mediji pisali da je imala problema s plućima pa su ju helikopterom prebacili u bolnicu. Nakon što je ozdravila vratila se u šumu iako je imala preko 70 godina.