Često kažemo kako na mladima svijet ostaje, nadajući se da će u nekoj svjetlijoj budućnosti naši potomci, uz sve ljudske vrijednosti kojima smo ih učili, ispraviti naše pogreške i stvoriti humanije i tolerantnije okruženje. No kad znamo da u te mlade spadaju i djeca lokalnih moćnika, najčešće HDZ-ovaca, koja se vode odgojnim nasljeđem svojih roditelja, sve što možemo reći je: jadni li smo s takvom budućnosti i još jadniji s takvim vrijednostima koje ovo potomstvo neskriveno pokazuje.
Jer mnogo i previše njih se može staviti pod zajednički nazivnik bahatosti, nasilja, gramzivosti i mržnje. Slike s odrezanim glavama, nacističke tetovaže, zavidna imovina u dobi u kojoj većina tek punoljetnih još ne može skucati za kavu u studentskoj kantini, premlaćivanja i razbijanja, obilježavaju život djece političkih šerifa šaljući poruku da se na mlađe generacije prenosi sve ono što je najveći otrov našeg društva.
Pamtimo batine koje je dobio brazilski turist u Dubrovniku, sina slatinskog HDZ-ovca koji je šakao i cipelario umirovljenika ili sina HDZ-ova obiteljskog zlostavljača koji je pijan divljao autom po gradu i razbijao po kafićima, a na kraju dobio poziv, ni manje ni više od Boga, da se kandidira na izborima.
Famozni niz se nastavlja momkom koji pravoslavni Božić čestita slikom odrubljenih glava, a posljednja crtica stiže iz Đakova, gdje je HDZ-ovac i direktor Državne ergele lipicanaca, naoružan drskošću i bahatošću po principu “nitko nam ništa ne može”, dopremio u dvorište konja lipicanca kako bi ga njegov sin mogao jahati. Konj, koji je državno vlasništvo, pobjegao je i poginuo pod kotačima vlaka.
Pa tako već godinama iza monstruozne političke mladeži ostaju pretučeni ljudi, mrtve životinje neprocjenjive vrijednosti, porazbijane ulice i kafići, prijetnje, imovina sumnjivog podrijetla... I s druge strane mi budale koji plaćamo njihove očeve da ih uče svemu čega se grozimo i od čega našu djecu želimo sačuvati. Do kada?