Hrvati su eksperti za velika uhićenja. Istina, malo nam teže ide u domeni održivih sudskih presuda. Iskreno, koga je u Hrvatskoj uopće začudilo uhićenje onih 12 tipova koji su, kako kažu policija i tužiteljstvo, zamračili jako ozbiljan novac iz dva naša brodogradilišta, Uljanika i 3. maja?
Ukupna je šteta oko 1,2 milijarde kuna. To je priča koja se ciklički ponavlja u Hrvatskoj. Policija uhiti, mediji onda objavljuju priče u golemim količinama o svakakvim nitkovima i njihovim navikama, tužiteljstvo ispituje, a sud ih zatvara. Ili pušta na slobodu. Ovisi. Ova država je veoma uspješna kad treba hapsiti. I tad, na tom početku, sve izgleda sasvim jasno. Lisice na ruke dobili su oni koji to i zaslužuju.
Stvar se kasnije krene beznadno zapetljavati. I tko zna što će ostati u optužnicama koje se smanjuju kao fragilni snjegović na afričkom suncu. Ako je suditi prema većini iskustava iz velikih antikorupcijskih postupaka, direktori ova dva brodogradilišta imaju razloga relativno optimistički gledati u budućnost.
Trebaju izdržati malo istražnog zatvora, neka neugodna ispitivanja i brzo će van.
Naravno, nitko ne zastupa teze da bi osumnjičenici, za kaznena djela iz sfere gospodarskoga kriminala, trebali beskonačno trunuti u nekoj ćeliji. A kad izađu, sve bude neizmjerno lakše.
Pogledajmo gradonačelnika Milana Bandića. Taj se više ne sjeća Remetinca. Prava sinkopa. Ni jamstva koje su platili za njegovu slobodu. Gospodin Protega, bivši šef HPB-a, također. Bivši stup društva i HDZ-a dr. Sanader još nije dočekao nijednu pravomoćnu presudu.
A prošlo je devet godina od uhićenja na autocesti kraj Salzburga...