Kad je u subotu u Klaićevu bolnicu dovedeno prestrašeno i uplakano dvogodišnje dijete, s ozljedama koje upućuju na zlostavljanje, i liječnici su ostali zatečeni.
Svježi prijelom nadlaktične kosti, stari prijelomi obje podlaktične kosti, po cijelom tijelu hematomi, nagnječenja i ožiljci koji bude sumnju da su nastali gašenjem opušaka. Liječnici se s godinama svega nagledaju, ali ovakvi slučajevi i njih preneraze. To je nešto na što se čovjek nikad ne navikne.
Cjelokupna javnost je zgrožena i revoltirana. Traže se odgovori na mnoga pitanja, ljudi su u nedoumici kako je to moguće. No ovo je ujedno trenutak i povod kad bismo svi zajedno dodatno trebali osvijestiti neke stvari, otvoriti oči i shvatiti da svakoga dana trebamo živjeti s maksimalnom odgovornošću prema svim osjetljivim situacijama u našoj blizini. Jer ovo dijete netko je u više navrata prebijao i brutalno mučio užarenim cigaretama.
I nitko nikad ništa nije čuo? Nitko nikad ništa nije vidio? Nikad nije odveden liječniku, nije bilo ni jedne, jedine osobe koja bi nešto posumnjala? Dijete je mjesecima, kažu prve informacije, živjelo bez majke, s djevojkom koja mu nije u rodu, u šupi bez prozora. Nije izlazilo, nije plakalo. Nikad. I to je normalno čitavom okruženju?
Nema rodbine, nikakvih ljudi u blizini koji bi se zapitali, provjerili? Zar to dijete nema pedijatra koji ga vodi, koji bi morao i trebao nešto primijetiti? Kod ovakvih monstruoznih priča zlostavljači uvijek, na sve moguće načine, žele sakriti što rade. No društvo, na svakoj svojoj razini, uključujući svakog od nas pojedinačno, ima ljudsku obavezu da primijeti, preispita i prijavi.
Nazovite institucije, zamolite ih da provjere. Ne okrećite glavu, ne opravdavajte se time da vas se to ne tiče ili da nemate dovoljno dokaza. Jer opušak na dječjoj koži nitko neće ugasiti pred vašim očima. To se događa iza zatvorenih vrata, ali niz je faktora koji vas mogu navesti da posumnjate kako nešto nije u redu. Budite ljudi, reagirajte dok nije prekasno.