Polovica od 240 sudionika studije odabrana je za primanje kratkih telefonskih poziva volontera tijekom mjeseca i oni su nakon toga izvijestili da se u prosjeku osjećaju manje usamljenima, prema studiji objavljenoj u utorak u časopisu JAMA Psychiatry.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Volonteri su nakratko trenirali empatične komunikacijske vještine, što je uključivalo aktivno slušanje i postavljanje pitanja o čemu njihov subjekt govori - rekla je vodeća autorica studije Maninder Kahlon, izvanredna profesorica i izvršna direktorica Factor Health-a na Medicinskoj školi Dell Sveučilišta Teksas u Austinu.
Sudionici studije, svi klijenti tvrtke Meals on Wheels Central Texas, vodili su razgovore, što im je omogućilo da definiraju o čemu će pričati.
- Ponekad je cilj samo postići osjećaj kao da imamo kontrolu. Možda nećemo imati kontrolu u drugim aspektima svog života, ali možemo kontrolirati razgovor - rekla je.
Prvi tjedan volonteri su pozivali sudionike pet dana tijekom tjedna u vrijeme kad su sudionici rekli da je najbolje za njih. Sljedećih tjedana sudionici su birali hoće li primati samo dva poziva tjedno ili čak pet. Prvi su tjedni razgovori bili malo dulji od 10 minuta, ali tijekom istraživanja ujednačili su se na 10 minuta. Sudionici su razgovarali o raznim temama, uključujući vlastiti svakodnevni život, i pitali o životu svojih volontera.
Uz sudionike studije koji su primali pozive bila je i kontrolna grupa koja nije primala pozive. Članovima obiju grupa, na početku i na kraju mjeseca, prema znanstvenoj ljestvici izmjerene su razine usamljenosti, tjeskobe i depresije.
Na UCLA skali usamljenosti s tri pitanja, koja se kreće od tri do devet, sudionici telefonskih poziva u prosjeku su na početku bili na 6,5, a završili na 5,2 dok kod kontrolne skupine nije bilo promjena.
- Ne postoji standardizirani način da se protumači koliko je ovakav pomak klinički značajan, ali rezultat sudionika opao je u značajnoj mjeri pa to znači da smo stvarno na njih značajno utjecali - rekla je Kahlon.
Anksioznost i depresija zabilježili su još veći pad, s preko 30% smanjenja na ljestvici GAD-7, odnosno gotovo 24% smanjenja na ljestvici PHQ-8.
- Ti su rezultati bili čak fantastičniji od utjecaja na usamljenost jer nismo nužno očekivali taj stupanj rezultata - rekla je Kahlon.
Ova studija je obećavajuća i može nam pomoći u načinu na koji ljudi prevode dokaze u praksu, rekla je Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta Brigham Young u Provu u državi Utah, koja nije bila uključena u istraživanje.
Rekla je da je vidjela puno pristupa smanjenju usamljenosti utemeljenih u zajednici, ali rijetko je naći klinički testirani pristup. Holt-Lunstad kaže da bi voljela da su testirani i volonteri jer su i oni mogli vidjeti pozitivne emocionalne pomake.
- Neka istraživanja sugeriraju da stvarno pružanje podrške i volontiranje također mogu značajno utjecati na neke od tih istih ishoda, uključujući usamljenost - rekla je Holt-Lunstad.
Primjena nalaza u praksi
- Važno je u svom životu napraviti iskorak do obitelji i prijatelja za koje vidite da se osjećaju loše. Definitivno pokušavam poraditi na svojoj komunikaciji s mamom - rekla je Kahlon i dodala da nastoji dati prioritet slušanju svojih najmilijih i omogućavanju vođenja razgovora.
Ako se osjećate usamljeno, Kahlon preporučuje da se obratite nekome od obitelji ili prijatelja s kim znate da možete voditi smislen razgovor.
- To može biti teško jer stvarnost je takva da se to može dogoditi samo ako postoji netko drugi tko se zanima za vas - rekla je.
Predložila je da pogledate vašu društvenu mrežu i obratite se onome za koga vjerujete da će biti "istinski zainteresiran da vas sasluša bez osuđivanja", piše CNN.