Osobna znatiželja o povijesti ovih krajeva, s naglaskom na zajednički rad Hrvata i Mađara te izuzetna radost dijeljenja tog znanja koje sam s vremenom stekao, ponukala me da se pod "stare" dane počnem baviti ovim poslom.
Svaki dan je novi doživljaj i nova avantura kojoj se veselim, priča nam 85-godišnji Agoston Gergely, najstariji turistički vodič Kvarnera, Istre i Like, dok pun elana vodi grupu djece iz Mađarske u obilazak Trsatske gradine u Rijeci. Umirovljeni psiholog za svoj drugi životni poziv odlučio se u 70. godini. Tad je upisao tečaj za turističkog vodiča i krenuo u, kako kaže, najljepše godine svojega života.
Hrvatska i mađarska priznanja
- U Lovran, gdje sam naslijedio stan od none, doselio sam 1996. iz Vojvodine, iako sam i prije često dolazio u ovaj predivan kraj. Po dolasku sam se odmah uključio u udrugu Mađara i postao aktivan član. Upoznavši se s poviješću Rijeke, Opatije i okolice, shvatio sam da ništa o tome ranije nismo učili u školama niti nam je itko stavio naglasak koju ulogu je Austro-Ugarska imala u razvoju ovih krajeva. Vidio sam i da mađarski turisti o tome ne znaju ništa. To me ponukalo da to proučim te sad upravo tu moju spoznaju i oduševljenje koje imam prema ovim krajevima, prirodnim ljepotama, graditeljstvu, ljudima, mentalitetu, nastojim prenijeti na goste. Živimo u predivnom kraju s najčišćim morem, zrakom, šumama i ljekovitom obalom punom aromatičnog bilja te dijelimo bogatu zajedničku povijest i mislim da je važno to ljudima otkriti i s njima to dijeliti - kaže "šjor Mađar", kako ga od milja zovu Lovranci kojima je malo teže zapamtiti njegovo ime.
Njegov silni entuzijazam, posvećenost i opširno znanje mađarsko-hrvatske povijesti Liburnije i Kvarnera priskrbili su rođenom Osječaninu mađarskih korijena i dopredsjedniku Demokratske zajednice Mađara PG županije Zlatni križ Mađarske – priznanje za zasluge u očuvanju mađarskih povijesnih znamenitosti te produbljivanju mađarsko-hrvatskih društvenih i kulturnih kontakata. Žitelj Lovrana, koji se ponosi s dva državljanstva, član je dvije udruge turističkih vodiča, Kvarnera i Liburnije, a odrađuje i značajnu ulogu u odnosima između Budimpešte i Lovrana, tj. 17. okruga mađarskoga grada koji je pobratimljen s Lovranom.
– Ti pobratimljeni odnosi dovode mnogo Mađara na rivijeru pa tako u sezoni radim svaki dan, ali nije mi teško, dapače, osjećam kako još itekako mogu, pogotovo otkako sam dobio priznanje.
Dolaze nam mnogi Mađari
Vodim goste na Trsatsku gradinu, u Marijino svetište, obilazak Rijeke, Opatijske rivijere, Plomina, Huma, Pule, Rovinja... Obavezno ih odvedem i na izlet brodom uz samu obalu Opatijske rivijere jer tako najbolje vide zašto je to bila rivijera Monarhije. Uživam i u pokazivanju tog jedinstvenog spoja planinskog zraka s morskim isparavanjem. To su takve stvari koje me ushićuju i koje želim da i turisti dožive. Izuzetno mi je zadovoljstvo kad vidim da im pružim nešto novo. Onda im mogu reći: ‘Eto, to smo mi zajedno stvarali, Hrvati i Mađari, kroz 900 godina zajedničke povijesti’ – zaključuje mađarski Lovranac.