Šezdesetih godina prošlog stojeća, sve tamo negdje do početka devedesetih žene u Dalmatinskoj zagori izrađivale su domaći sapun, sapun naših baka i mama za koje su uz sodu kauštiku i vodu kao glavni sastojak koristile otpatke svinjskog mesa (mure i kožice).
POGLEDAJTE VIDEO: Ne perite hranu sapunom!
Kuhao se domaći sapun jer drugog nije ni bilo. Industrijski koji je imao ugodan miris, za razliku od bakinog, kupovao se i čuvao za umivanje i kupanje. Ovaj domaći koristio se za pranje robe i čišćenje masnih površina u kućanstvu.
Nije stoga čudo da je i Antun Vrdoljak u seriji Prosjaci i sinovi, Ivana Raosa "zadužio" Vrtirepku za "mirlušni" sapun po koji su dolazile djevojke iz Imotske krajine kako bi se tek malo namirisale, za njih tada najskupocjenijim parfemom, običnim mirisnim sapunom. Danas jedna druga Ana iz primorja točnije iz Tučepa, stvara svoju jedinstvenu priču o izradi domaćih sapuna kojima je u bazi prvenstveno maslinovo ulje.
- Kada su se rodile moje blizanke, tražila sam sapune i šampone koji bi bili blagi za kožu bebe. Na policama trgovina našla sam samo one koje su u sebi imale agresivni deterdžent, koji je jeftin, dobro pjeni, dobro pere, ali nije dobar za ljudsku kožu - govori nam Ana dok pažljivo dovršava još jednu turu svojih mirisnih sapuna.
Jedni su već u kalupima gdje trebaju ostati dva dana nakon čega ih Ana reže i stavlja na sušenje. Kako je grafička dizajnerica "zalutala" u poslovne vode proizvodnje sapuna koji su joj s vremenom postali jedan od glavnih izvora egzistencije, Ana kroz smijeh odgovara.
- Ovaj posao je zanat kao i svaki drugi, praksom bivaš bolji. No, u izradi sapuna, premda je u osnovi jednostavan posao mnogo toga može poći po zlu. Raspitivala sam se, istraživala, učila i spojila svoju želju s tradicijom moje obitelji. Oni su tradicijski povezani sa maslinom koju uzgajaju i od čijih plodova proizvode ekstra djevičansko ulje. Dogodio se jedan klik prije više od osam godina. Moja želja proizvesti nešto prirodno, kvalitetno, a uz to oku primamljivo i tradicija moje obitelji u proizvodnji maslinova ulja bile su za početak dovoljne. Najprije sam eksperimentirala sa maslinovim uljem. I nije sve odmah išlo onako kako sam planirala - priča nam Ana Karabatić čije su radionice u zadnje vrijeme sve posjećenije.
Godinama je pratila sve faktore koji utiču na greške i teoretski potkrepljivala to znanje, sve kako bih doznala zašto se događaju greške. Jer kako poručuje danas iskusna Ana čije radionice prate stotine onih koji se, ako ne iz ničega onda barem iz znatiželje žele okušati u izradi sapuna.
- Trebate imati štapni mikser, gramsku vagu i kuharski termometar, ostali pribor za rad vjerojatno već imate u kuhinji. Kalup za izlijevanje sapuna može bit tetrapak ambalaža, neke plastične posude ili drveni kalupi obloženi papirom za pečenje. I to je cijela mudrolija - pokušava nas brzom edukacijom ohrabriti Ana kako bi i sami pokušali.
- Zanimljiv je taj sapunski svijet, kada sapun ispadne naopako, a ne zna se definirati greška, onda to zovu sapunskim Gremlinima - kroz smijeh će Ana koja posebno ističe važnost korištenja domaćih sapuna svakodnevno u osobnoj higijeni. Ona je svoj zanat učila uz najbolje mentore od kojih su neki bili među najboljima u svijetu za šaranje sapuna.
- Nadam se da sam, što sama, što uz pomoć literature i kolega, pohvatala skoro sve Gremline - kazuje nam Ana. Potrebno je kaže znati kako se neko ulje ponaša, hoćete li da vam spun bude više ili manje tvrd, za suhu ili masnu kožu. Neki vole sapun u kojem je ulje lavande, kokosa ili palmino ulje.
Drugi će se odlučiti za ekstra djevičansko, samo maslinovo ulje bez dodataka od kojeg je napravljen sapun za osjetljivu kožu. Svatko će kaže Ana pronaći nešto za sebe i svoj ukus. Upakirani u lijepu ambalažu, izgledom i mirisom primamljivi posebno su zanimljivi turistima koji ih kupuju kao suvenir.
Cijena jednog Aninog sapuna je dvadeset kuna i može ga se kupiti u shopovima u većim gradovima u Hrvatskoj, na kućnom pragu, ali ih Ana po narudžbi brzom dostavom šalje i na adresu kupca diljem Hrvatske. Vrijeme korone ne ide na ruku nikome, a ponajmanje malim proizvođačima i obiteljskim obrtima.
I Ana je jedna od onih čiji obrt nema prodaju kakvoj se nadala, ali kako sama poručuje, proći će i ovo vrijeme. Do tada uz proizvodnju sapuna Ana svojim virtualnim radionicama koje su iznimno posječene uči sve veći broj onih koji se žele okušati u izradi svog domaćeg sapuna.
Danas je u Beču, a sutra već u Parizu, Londonu. Čudan je virtualni svijet koji joj dopušta ono što iz pitoresknih Tučepi sa najljepšom plažom na ovom dijelu primorja ne bi mogla ostvariti.
Miris borovih iglica, pjena morskih valova, šum mora i lagani povjetarac sa obližnjih maslina uz miris lavande čije ulje također krasi Anine sapune, dovoljna su inspiracija za Anu i neku novu kolekciju sapuna koji pomalo osvajaju tržište.
Jer oni koji su ih jednom probali na svom tijelu vraćaju se ponovno, a to je poručuje Ana najbolja garancija kvalitete njenih proizvoda. Možda ga barem ponekad umjesto skupih kupki, iskoriste i današnje Vrtirepke, ako ne zbog ničeg drugog onda zbog mekoće kože koja ostaje poslije tuširanja tučepskim sapunima sa profinjenom notom Mediterana.