Na HRT-u je u nedjelju kod Aleksandra Stankovića gostovala profesorica psihologije, novinarka i televizijska voditeljica Barbara Udovičić. Na društvenim mrežama postala je popularna prošle zime, kada je i počela snimati podcast o životu, otkrivajući svoju životnu filozofiju. U emisiji Nedjeljom u 2 promovirala je i knjigu koju je nedavno napisala pod nazivom Bedra puna riže, ali se dotakla i mnogih drugih tema. Između ostalog, otkrila je kako smatra da recept za sreću - ne postoji.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ako mene pitate, onda ne, jer bih napisala sasvim drukčiju knjigu da mislim da postoji. Mislim, pod broj jedan, da ne postoji, niti da treba zapravo postojati. Jer ako mi sreću shvatimo kao cilj ili destinaciju, onda mislim da ćemo jako puno toga propustiti putem - poručila je Udovičić, piše HRT. Spomenula je i da joj se često javljaju ljudi koji misle da je psihoterapeutkinja, no kaže kako je psihoterapija jedan vrlo ozbiljan proces koji zahtijeva vrijeme i fizičku prisutnost, a ne društvene mreže. Prisjetila se i teškog razdoblja u kojem se borila s rakom.
- Imala sam rak koji je bio u inicijalnoj fazi neoperabilan. Postoji nešto sjajno što se zove optimizam pamćenja, što je mene, rekla bih, iz današnje perspektive spasilo u tom periodu. Ja sam u jednom trenutku pomogla svom mozgu da vrlo selektivno pamti informacije iz tog perioda. I vi, ako mene danas pitate što se događalo, koje sam lijekove uzimala, ja 90 posto toga ne znam. Ostalo je vrlo malo informacija, neke vrlo sretne, neke vrlo traumatične, koje me još uvijek trigeriraju - kazala je Stankoviću. Govoreći o svom profesionalnom životu, Udovičić je otkrila da već godinama vodi vlastitu tvrtku, kroz koju se bavi privatnom produkcijom, televizijskim emisijama i organizacijom evenata.
Iako je posvajanje djece bilo traumatično zbog birokracije koje je morala proći, kaže kako joj period u kojem se rastajala - nije bio.
- Osobno ne bih rekla da je meni razvod bio trauma, meni je razvod bio nešto drugo. Meni je razvod bio jedna potpuna dezintegracija identiteta. Ja mislim da to nemam, ali ja sam morala iz tog mi-klupka iščeprkati nekako to svoje ja i vidjeti tko sam ja uopće ostala nakon tih gotovo 20 godina. Ono što mi je posebno bilo nesimpatično je to da mi se mnoge stvari tu nisu svidjele, tko sam ja bila u tom braku, jednako tako. Ne u smislu nekakve krivnje, ali u smislu odgovornosti - rekla je.
Govoreći o tome zašto ljudi ostaju u vezama i odnosima u kojima im nije dobro, Udovičić je istaknula da naš mozak često bira ono što mu je poznato.
- Mi imamo obrasce koje smo možda preuzeli iz naše primarne obitelji, koji nisu bili dobri. Ja sam dala 20 godina svog života u taj brak i gdje da ja sad to bacim u nekakav bezdan. Nitko ne razmišlja na način, ili vrlo rijetki razmišljaju, da mi tako krademo od sebe u budućnosti - kazala je Udovičić.