Djeca koju roditelji često opisuju kao 'dobru' ili 'nezahtjevnu' ponekad odrastaju s uvjerenjem da je najbolje ne smetati drugima. Posebno se to može dogoditi u obiteljima u kojima su roditelji pod velikim stresom ili usredotočeni na rješavanje drugih problema.
POGLEDAJTE VIDEO: Idila u Šestanovcu, općini koja ulaže u mlade: 'Imamo sve i zato smo ostali ovdje s djecom'
Budući da ne traže mnogo pažnje, njihove emocionalne potrebe mogu ostati nezamijećene. S vremenom mogu naučiti da je prihvatljivije biti poslušan, samostalan i uvijek raspoložen nego pokazati ljutnju, tugu ili nezadovoljstvo.
Takav način razmišljanja može se nastaviti i u odrasloj dobi. Kako piše YourTango, postoji šest obrazaca ponašanja koji se mogu pojaviti kod osoba koje su tijekom odrastanja bile poznate kao 'dobra djeca'.
1. Izbjegavaju sukobe čak i kada su u pravu
Osobe koje su u djetinjstvu naučile da trebaju uvijek biti pristojne i poslušne mogu imati poteškoća s izražavanjem neslaganja. Čak i kada ih nečije ponašanje povrijedi, radije će prešutjeti ono što osjećaju nego riskirati svađu.
Takve osobe ponekad vjeruju da će iskazivanje ljutnje ili nezadovoljstva ugroziti odnos s drugom osobom. Zbog toga mogu pristajati na situacije koje im ne odgovaraju, samo kako bi zadržale mir.
Iako izbjegavanje nepotrebnih sukoba može biti korisno, stalno potiskivanje osjećaja s vremenom može dovesti do frustracije i nezadovoljstva.
2. Teško traže pomoć od drugih
Samostalnost je vrijedna osobina, no problem nastaje kada osoba vjeruje da baš sve mora riješiti sama. Djeca koja su često dobivala pohvale jer nisu bila zahtjevna mogu razviti uvjerenje da traženjem pomoći opterećuju druge.
Zato i u odrasloj dobi mogu oklijevati kada trebaju podršku, čak i ako prolaze kroz teško razdoblje.
Umjesto da priznaju da im je nešto teško, pokušavaju pronaći rješenje bez ičije pomoći. Pritom zanemaruju činjenicu da je traženje podrške normalan dio međuljudskih odnosa.
3. Stavljaju tuđe želje ispred svojih
Jedan od obrazaca koji se može razviti kod takvih osoba jest pretjerano ugađanje drugima. Naviknuti na prilagođavanje tuđim očekivanjima, ponekad više ni sami nisu sigurni što zapravo žele.
Primjerice, kada ih netko pita gdje bi željeli otići ili što bi htjeli raditi, često odgovaraju da im je svejedno. Iako to može djelovati kao fleksibilnost, iza takvog ponašanja ponekad stoji nelagoda zbog izražavanja vlastitih želja.
Dugoročno, neprestano prilagođavanje drugima može dovesti do osjećaja da osoba nema dovoljno kontrole nad vlastitim životom.
4. Uvijek su tu za druge, ali rijetko govore o sebi
U društvu su često poznati kao odlični slušatelji. Prijatelji im se obraćaju kada imaju probleme jer znaju da će ih saslušati, razumjeti i pokušati pomoći.
Međutim, problem nastaje kada takvi odnosi postanu jednostrani. Osoba koja je uvijek spremna pružiti podršku drugima može istodobno osjećati da nema pravo govoriti o vlastitim brigama.
Ponekad preuzima ulogu svojevrsnog terapeuta među prijateljima, dok vlastite emocije ostavlja po strani. Zdravi odnosi ipak podrazumijevaju uzajamnu podršku i prostor za potrebe obje strane.
5. Neprestano se boje da će nekoga razočarati
Osobe koje su tijekom odrastanja osjećale potrebu biti 'dobre' mogu postati posebno osjetljive na tuđe reakcije.
Ponekad pretjerano analiziraju nečije riječi, izraze lica ili poruke. Ako im prijatelj ne odgovori odmah, mogu pomisliti da su nešto pogrešno rekli ili učinili.
Takva zabrinutost može biti povezana sa strahom od odbacivanja ili gubitka tuđeg odobravanja. Zbog toga stalno pokušavaju procijeniti jesu li drugi njima zadovoljni, čak i kada ne postoji stvaran razlog za brigu.
6. Teško donose važne životne odluke
Kada osoba tijekom djetinjstva nauči da su tuđa očekivanja važnija od njezinih želja, to se može odraziti i na velike životne odluke.
Primjerice, može odabrati školu, fakultet ili zanimanje koje će zadovoljiti roditelje, umjesto onoga što je doista zanima. Sličan obrazac može se pojaviti i u ljubavnim odnosima, prijateljstvima ili odlukama vezanima uz posao.
Takvim osobama često je teško razlikovati ono što zaista žele od onoga što smatraju da bi trebale željeti.
S vremenom se može pojaviti osjećaj nezadovoljstva jer su brojne odluke donesene prema tuđim očekivanjima, a ne vlastitim potrebama.
Obrasci iz djetinjstva ne moraju nas pratiti cijeli život
Važno je naglasiti da navedene osobine nisu pravilo i da svako dijete koje je bilo poslušno neće razviti takve obrasce ponašanja. Na osobnost utječu brojni čimbenici, uključujući temperament, obiteljske odnose i kasnija životna iskustva.
Ipak, prepoznavanje vlastitih navika može biti prvi korak prema promjeni. Učenje postavljanja granica, izražavanja potreba i prihvaćanja pomoći može pridonijeti kvalitetnijim odnosima i većem osobnom zadovoljstvu.
Biti dobra osoba ne znači uvijek biti na raspolaganju drugima, izbjegavati sukobe ili zanemarivati sebe. Ponekad je upravo sposobnost da jasno kažemo što želimo i što nam smeta važan dio emocionalne zrelosti.