Pohvala koju će roditelj izreći djetetu je poticaj koji može poboljšati djetetovu angažiranost i ustrajnost. Pohvale su izuzetno važne u odgoju, no istraživanja su pokazala da je ključan način na koji hvalimo djecu, a koji snažno utječe na njihov razvoj i sliku o sebi – ističe psihologinja dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba. Dodaje kako pohvala može potaknuti poželjna ponašanja, nadahnuti dijete na veću suradnju, ustrajnost i marljivost, ona izaziva ugodne osjećaje i motivira djecu da pokušaju ponovno i nakon neuspjeha.
POGLEDAJTE VIDEO: Pomozite djeci da prebrode traumu nakon potresa
- Pohvala je, također, daleko učinkovitija i pozitivnije utječe na djecu od kažnjavanja; ona može jačati samopoštovanje, pomaže djetetovom emocionalnom rastu i vjerojatnije je da će potaknuti željeno ponašanje - dodaje.
Učinkovita pohvala zahtijeva, međutim, naše vrijeme i posvećenost, ako želimo da dijete doista prepozna što je dobro učinilo i s čime je to povezano.
Pazite što hvalite, nije svejedno
- Postoji mnogo načina kako pohvaliti dijete, ali nisu sve ohrabrujuće riječi jednake - ističe sugovornica. Naime, preporučljivo je, prije svega, pohvale formulirati na način da ne hvalimo djecu za ono na što ne mogu utjecati. Tako pohvalu treba usmjeriti na područja nad kojima djeca imaju kontrolu: uloženi trud, odgovornost, predanost, disciplinu, usredotočenost, ustrajnost, suosjećanje, velikodušnost, poštovanje i empatiju - pojašnjava.
- Naime, kada djecu hvalimo zbog sposobnosti, npr. njihove inteligencije, ona mogu postati pretjerano usredotočena na rezultate, a, kada kasnije dožive neuspjeh, mogu ga pripisivati nedostatku sposobnosti, a ne primjerice, manjku uloženog truda. Zato, na primjer, školarcu kada dobije dobru ocjenu na ispitu, možemo reći: 'Toliko si naporno učio pripremajući se za ovaj test, ponosan/na sam!', a djetetu na sportskom natjecanju 'Bio si toliko ustrajan tijekom priprema, bravo!' – ističe dr. Buljan Flander.
Kad se suoče s neuspjehom, djeca će na taj način znati da neuspjeh mogu u budućnosti izbjeći ako ulože više truda, što je u njihovoj kontroli, motivirana su da pokušaju ponovno i imaju tendenciju da se poboljšaju u izvedbi. S druge strane, djeca koju su pohvalili zbog sposobnosti, mogu biti usredotočena samo na ishod koji povezuju s time, a jednom kad dožive neuspjeh u hvaljenoj domeni, mogu brže odustajati, jer neuspjeh pripisuju nedostatku sposobnosti, dodaje.
Pohvalite proces
- Najbolje je istaknuti ono što je dijete učinilo, pogotovo kada razvija autonomiju i samostalnost. Primjerice, kada dijete uči voziti bicikl, ako baš to i istaknemo: 'Sam/a voziš!' dijete dobiva poruku koja mu i treba: 'Uspio (ili uspjela) sam!'. Ovakva vrsta pohvale može nadahnuti djecu da nastave raditi na razvojnim zadacima - kaže psihologinja dr. Ella Selak Bagarić, iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Kad se dijete susretne s izazovima, dodaje, možemo pohvaliti proces, npr: 'Sviđa mi se način na koji si pokušao riješiti zadatak i nisi odustajao'. Time dajemo djetetu poruku o najvažnijem stavu za uspjeh: Da je trud važan i da možemo utjecati na ishod, pojašnjava.
Razgovarajte o osjećajima
- No, uz pohvalu je važno razgovarati s djecom i saznati što ona misle i osjećaju o svojim postignućima, na primjer, nakon priredbe ih pitati: 'U čemu si ti najviše uživao u svom nastupu?' i 'Kako se osjećaš sad kad je natjecanje završilo?' Naime, dopustiti djeci da sama prepoznaju i izraze kako se osjećaju prema svojim postignućima, potiče ih da internaliziraju ono što su primijetila u vezi vlastitih napora, kako bi i sama prepoznala što i kada im ide dobro, bez obzira na pohvale (ili njihov izostanak) iz okoline - kaže Ella Selak Bagarić.
Na taj način, kad djeci pomognemo da prepoznaju što i kako su dobro učinili i postigli, ona uče prepoznati koje ponašanje u budućnosti mogu ponoviti kako bi postigli isti pozitivan ishod, kaže.
Pohvala može biti i priprema za suočavanje s neuspjehom – usmjeravamo djecu da pokušavaju učiti na svojim pogreškama, te na taj način izbjegnu osjećaj bespomoćnosti. I frustracija je dio odrastanja, i moraju se suočiti i s neuspjesima – i savladati ih, dodaju sugovornice.
Pretjerivanja i generaliziranja je bolje izbjeći
- Generalizirane i 'prenapuhane' pohvale, čak i ako djeca vjeruju da smo iskreni, postavljaju pred njih očekivanja koja je teško održati, što može dovesti i do demotivacije i povlačenja kada se susretnu s izazovom, jer ne žele riskirati neuspjeh, ili do toga da dijete kompulzivno ponavlja ponašanja da bi dobilo odobrenje - upozorava Buljan Flander.
Kod dobre pohvale ključno je biti konkretan, dodaje. Pohvala treba biti sačinjena od konstruktivne povratne informacije i dati naznake o tome koje bi ponašanje dijete trebalo ponoviti u budućnosti.
- Dakle, ako smo ponosni, onda djetetu istaknimo i zašto. U redu je pohvaliti uspjeh, ali važnije je pohvaliti napor koji je doveo do tog uspjeha, čak i prije nego dijete uspije i npr. pobijedi na natjecanju ili završi neki projekt. Pohvaljivanje truda motivira i pokazuje djetetu da vjerujemo u njega. Ovo je izvrsna prilika da dijete razmotri procese i radnje koji su doveli do uspjeha – ističe Buljan Flander.
- Pretjerana pohvala može dovesti do toga da djeca svaki put očekuju pohvale. A navodi i da vjeruju kako odsustvo pohvale znači - neuspjeh. Što je pohvala manje općenita, to je vjerojatnije da će je i dijete doživjeti iskrenom. Kada roditelj pokaže da je primijetio specifičan aspekt djetetovog ponašanja, kada opiše kakvo je ponašanje dovelo do željenih rezultata, dijete dobiva poruku da se na njega obratila pažnja i da je roditelju stvarno stalo – ističe Selak Bagarić.
Treba izbjegavati hvaliti djecu za postignuća koja dolaze lako i pohvaliti ih zbog stvari koje mogu kontrolirati – poput ustrajnosti. To pomaže djeci da zadrže realna očekivanja i potiče ih da nastave napredovati, kaže.
Važno je da shvate da svoj trud mogu kontrolirati i da o njemu ovisi uspjeh
- Djecu želimo naučiti da razumiju uzrok i posljedice njihovih (i tuđih) postupaka. Način na koji posljedice povezujemo s onime što je u našoj kontroli utječe na to kako mislimo i na buduće događaje i kako na njih odgovaramo. Kad se djeca pohvaljuju za njihov trud, ona nauče pripisivati uspjeh svojim naporima. Budući da je trud kvaliteta koju svi imamo moć kontrolirati i poboljšati, time djecu možemo usmjeriti na razvijanje vještina, a ne samo na postizanje rezultata, poput ocjena. Tako se može povećati unutarnju motivaciju, ustrajnost djeteta, ali i užitak u njihovom putu do cilja, što je također izuzetno važno – ističe Selak Bagarić.
Da bismo izbjegli pretjerano hvaljenje, najbolji način korištenja riječi ohrabrenja jest spontanost. Dijete možemo poticati i zagrljajem i poljupcem, kako bismo mu dali do znanja da smo primijetili njihova postignuća. Pohvala ne treba biti puka navika (ili poštapalica) jer se njezina učinkovitost umanjuje kad je dijete stalno očekuje, savjetuju sugovornice.
Nešto je složenije kad su u pitanju djeca koja imaju problema u ponašanju, no najvažnije je imati na umu da djeca trebaju poruku da ih vidimo cijelo vrijeme, kao i našu podršku i poticaj i onda kada ne postižu željene rezultate. Pohvala može biti korisna, ali to nije jedini način na koji roditelji iskazuju svoje odobravanje, prihvaćanje, ohrabrenje, ljubav – važna je toplina i podrška u obiteljskim odnosima, kaže Buljan Flander.
Dakle, djeca trebaju znati da imaju roditeljsku ljubav i podršku i u trenutcima kad se osjećaju nesigurno, ljutito ili preplavljeno neugodnim emocijama.
Uvedite i pravila za negativna ponašanja
Kada djeca imaju česte emocionalne ispade, to može biti znak da još nisu razvila vještine potrebne za suočavanje s osjećajima poput frustracije, tjeskobe i bijesa. Usmjeravanje djeteta da se nosi s emocijama na zdrav, razvojno prikladan način zahtijeva razne vještine, uključujući učenje kontrole impulsa, emocionalne samoregulacije, rješavanja problema, odgađanja zadovoljstva, komuniciranja želja i potreba i učenja što je prikladno u konkretnoj situaciji, ali prvenstveno, zahtijeva kvalitetno vrijeme s roditeljem, dodaje psihologinja.
- Ponekad roditelji smatraju da je djetetovo problematično ponašanje namjerno ili manipulativno, no mogu vam reći iz više desetljeća rada s djecom i roditeljima, najčešće je to 'naučeno ponašanje'. To znači da djeca nauče da im ponašanje donosi rezultat kakav žele, što, da bi se promijenilo, zahtijeva učenje drugih, poželjnih vještina i puno vremena, truda i razumijevanja odraslih. Dijete s poteškoćama u ponašanju prvenstveno pokazuje da nije naučilo bolji način za rješavanje problema ili komuniciranje o svojim potrebama – ističe Buljan Flander.
Uz sve obaveze i uloge koje roditelj danas ima, nije rijetko da naposljetku popušta, dajući djetetu ono što traži (a ne nužno što i treba). Nažalost, to pojačava neželjeno ponašanje i čini manje vjerojatnim da će dijete razviti primjerene načine upravljanja svojim osjećajima, pojašnjava.
- Uz poticanje i pohvale pozitivnih ishoda, dijete mora znati kakve su posljedice za negativna ponašanja, poput vremenskih ograničenja za tablet i crtiće, što u odgoju treba koristiti kao privilegije, kao i nagrade za pozitivna ponašanja, poput dodatnog vremena za igrice. Ustrajnost je pritom presudna - djetetu svaki put moramo pokazati kako slijedimo ova pravila, ali i da smo tu za njega kada mu je teško. Vjera u dijete najsnažniji je motivator u postizanju promjene, zaključuje dr. Buljan Flander.
Savjeti roditeljima za učinkovito korištenje pohvala u odgoju
1. Pohvalite iskreno i usmjerite se na konkretno ponašanje.
2. Pohvalite ono nad čime vaše dijete ima kontrolu, poput napretka i procesa učenja.
3. Izbjegavajte pohvale koje vaše dijete uspoređuju s drugima.
4. Pohvalite i velike i male stvari.
5. Opišite što vidite i čujete, a onda i što osjećate.
6. Razumijevanje i podrška pokazuju se i bez riječi – vrijeme, zagrljaj i poljubac najglasnije govore 'vidim te'.