Nova analiza 281 studije u 36 različitih zemalja otkrila je da je 14 posto odraslih ovisno o ultraprerađenoj hrani. Ultraprerađena hrana u koju spadaju kobasice, sladoled, keksi, bezalkoholna pića i slatke žitarice, povezana je s kognitivnim padom, rakom, psihološkim problemima, pa čak i ranom smrću.
POGLEDAJTE VIDEO: Zbog ovisnosti o kremu uništila je kožu
Znanstvenici su dokazali da ultraprerađena hrana također ima potencijal za stvaranje ovisnosti na istoj razini kao alkohol, nikotin, kokain ili heroin.
- Hrana je prije svega potreba, nešto bez čega ne možemo. Međutim, u najširem kontekstu se može promatrati kroz prizmu ovisnosti jer imamo svakodnevnu potrebu za uzimanjem, a ukoliko je ne uzimamo javlja se nelagoda slična apstinencijskoj krizi, a to je glad. U varijabli ovisnosti hrana je samo jedna varijabla, a druga varijabla je osobnost ličnosti, odnosno trenutak u vremenu i prostoru gdje se nalazi osjetljiva struktura ličnosti. Nezreli, nezadovoljni, ljudi pod stresom te oni sa egzistencijalnom prazninom podložniji su razvoju ovisnosti jer ih navala ugode dobivena brzim kalorijama izmješta iz pozicije nelagode i stresa - objašnjava ugledni psihijatar i specijalist za ovisnosti prof. dr. sc. Zoran Zoričić.
Kaže kako veliku ulogu o ovisničkom potencijalu igra i sadržaj hrane koju jedemo, a kad je riječ o onoj koja izaziva ugodu, redovito su to prerađene namirnice, slastice i slična hrana.
- Valja imati na umu i kako je nekad nikotinska industrija u cigarete dodavala aditive koji su pospješivali njihov ovisnički potencijal. Kada su sudovi to uspjeli dokazati, plaćali su milijunske odštete korisnicima. Stručnjaci diljem svijeta u tom kontekstu danas raspravljaju o ulozi pojedinih aditiva u hrani - upozorava prof. Zoričić.
Savjetovao je kako se odvlačenjem pažnje može učiniti puno na prevenciji prejedanja i izbjegavanju moguće ovisnosti o hrani i ultraprocesiranim namirnicama, a jedan od takvih načina je redovita fizička aktivnost na otvorenom uz različite hobije.
- Također, mislim da čovjek uvijek treba tražiti egzistencijalni smisao i zadovoljstvo u životu, a to nalazimo kroz rad i davanje bližnjima oko sebe. Tu prvenstveno mislim na emociju, jer na taj način čovjek popunjava prazninu koju ne treba popunjavati brzim rješenjima kao što su psihoaktivne tvari i prekomjerna hrana - zaključio je prof. Zoričić.